| T O P I C R E V I E W |
| ridiculus |
Posted - 20/06/2022 : 11:02:59
Prvo pravilo, najbitnije: vrednovati je samo u izvornom obliku, na izvornom jeziku. Dok se proza može proceniti i u prevodu - u određenim granicama - poezija ne može. Razlika može biti velika čak i kod najboljih prevodilaca. Poezija je neraskidivo vezana za jezik.
Što meni lično ostavlja samo dve opcije: srpski i engleski. (Donekle japanski, s obzirom da haiku ne koristi mnogo reči ili neku specifičnu terminologiju, ali ipak ne dovoljno dobro da bih se osetio lagodno pri čitanju.)
Ezra Pound je u svojoj poetici dao tri odlike poezije:
1. phanopoeia (slikovitost, vizuelnost) - najjači su jezici Dalekog istoka (kineski, japanski, itd)
2. melopoeia (melodičnost, zvučnost) - starogrčki, možda bih dodao arapski (ili tamilski?)
3. logopoeia (značenje, metaforičnost, itd) - engleski (jer ima najviše reči, i iz najviše jezika je uzeo reči)
Me only cruel immortality
Consumes: I wither slowly in thine arms,
Here at the quiet limit of the world,
A white-hair'd shadow roaming like a dream
The ever-silent spaces of the East,
Far-folded mists, and gleaming halls of morn.
Drugi deo prve strofe pesme Tithonus Alfreda Tennysona, koji je zvanično moj pesnik-zaštitnik.  To kažem zato što sam jednom radio test: ponuđeni su mi odlomci iz 10 pesama, od kojih sam prepoznao samo jednu od Šelija i za ovu od Tenisona nisam bio siguran, ali sam je odabrao, uz još jednu, kao trenutno najinteresantniji primer poezije. Tako da su Tenison i Wallace Stevens postali i zvanično "moji" pesnici.
Tenison je jedan od najvećih pesnika viktorijanskog doba, ali danas je (globalno) malo zapostavljen, možda zato što je imao tu sreću - ili nesreću, u zavisnosti sa koje se strane gleda - da bude pesnik-laureat britanske krune, što znači da je bio državni pesnik, miljenik kraljice Viktorije, i to čitavih 40 godina. E sad, nisam čitao tu njegovu "rodoljubivu" poeziju (nazovimo je tako), ali ovo što jesam čitao i slušao nema veze sa tim i puno je melanholije i mitoloških aluzija. U svakom slučaju, u Srbiji nije poznat i ne znam da li je i prevođen. Bio je poznat po tome što je poznavao boju i oblik skoro svake reči u engleskom jeziku.
Ali englesko viktorijansko doba ima i jednog (verovatno) većeg pesnika, ako mogu tako da kažem: Roberta Browninga.
Mene je nekoliko njegovih pesama potpuno oduvalo, do stupnja da sam par dana uglavnom o njima razmišljao. Nije voleo Englesku, već je u kasnijem delu života boravio u Italiji. On takođe nije ovde poznat, kamoli popularan, ali skoro sam u knjizi The Best Poems of the English Language naleteo na ovakav opis od strane priređivača antologije, Harolda Blooma:
"Browning is the most considerable poet in English since the major Romantics, surpassing his great contemporary rival Tennyson and the principal twentieth-century poets, including even Yeats, Hardy, and Wallace Stevens. But Browning is a very difficult poet, notoriously badly served by criticism, and ill-served also by his own accounts of what he was doing as a poet... Yet when you read your way into his world, precisely his largest gift to you is his involuntary unfolding of one of the largest, most enigmatic, and most multipersoned literary and human selves you can hope to encounter." (citat skinut sa članka o Brauningu na wikipediji... jer je tako lakše!)
Neverovatno, Bloom je nekako uspeo da u datom pasusu pomene gotovo sve moje omiljene pesnike (veće romantičare, Tenisona, Jejtsa, Hardija, Stivensa)! Jejtsa volim još od mladosti, a Hardi je jedan od meni omiljenih književnika, iako nisam čitao mnogo od njegove poezije - poznat je i po romanima, od kojih su neki remek-dela književnosti XIX veka. Ali zbog tada lošeg odziva na njegov poslednji roman, prestao je da ih piše i prebacio se na poeziju, koja spada u rani modernizam. Ali, pored toga što volim sve ove, slažem se za sve što je Bloom rekao za Browninga. Naravno, romantičari (pre svega Blake, Shelley, i Keats, ali i Coleridge i Wordsworth) su klasa za sebe, najznačajnija pojava u evropskoj poeziji, uz Šekspira.
Beautiful Evelyn Hope is dead!
Sit and watch by her side an hour.
That is her book-shelf, this her bed;
She plucked that piece of geranium-flower,
Beginning to die too, in the glass;
Little has yet been changed, I think:
The shutters are shut, no light may pass
Save two long rays thro' the hinge's chink.
Evelyn Hope, 1. strofa, iz zbirke Men and Women (1855.)
Izuzetno raznovrstan po temama i stilu - kada je hteo da bude mračan, bio je najbolji predstavnik "viktorijanske groteske", i mračniji od Poa (o kvalitetu neću ni da pričam). |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| ridiculus |
Posted - 23/09/2025 : 12:17:50
Eto, vi o domu, a ja ću o konačnom odredištu; vi o patnjama pesnika, ja ću o životnim borbama drugih, neznanih, nepoznatih, izgubljenih, zaboravljenih... osim grupe zatrpanih raka koje pokazuju svoju namenu.
Elegy Written in a Country Churchyard od Thomasa Graya je jedna od najvećih pesama XVIII veka, koja poseduje veliku emotivnu snagu čak i kada čita neko ko ne poznaje Miltona.
Pesma ima preko 120 stihova, pa evo samo jedne od meni omiljenih strofa:
Full many a gem of purest ray serene,
_The dark unfathomed caves of ocean bear;
Full many a flower is born to blush unseen,
_And waste its sweetness on the desert air. |
| Salkan |
Posted - 22/09/2025 : 10:48:59
Kao odgovor prethodnom upisu:
 |
| stinky |
Posted - 21/09/2025 : 14:53:47
Kad smo kod krajolika, gore ćemo diskutirati o krajolicima i Otocima, a ovdje ide ovo:
 |
| ridiculus |
Posted - 21/09/2025 : 10:33:01
quote:
Originally posted by Salkan
O Valeriju ima puno da se rekne.
Ima. On mi je najprivlačniji od svih francuskih pesnika XX veka, ali tu još dosta imam da istražim.
Iako sam sad
quote:
Far from the madding crowd's ignoble strife
Thomas-a Gray-a ćemo ostaviti za drugi put, i vratićemo se ovome, kao najavi za jesen:
The splendour falls on castle walls
_And snowy summits old in story:
The long light shakes across the lakes,
_And the wild cataract leaps in glory.
Blow, bugle, blow, set the wild echoes flying,
Blow, bugle; answer, echoes, dying, dying, dying.
O hark, O hear! how thin and clear,
_And thinner, clearer, farther going!
O sweet and far from cliff and scar
_The horns of Elfland faintly blowing!
Blow, let us hear the purple glens replying:
Blow, bugle; answer, echoes, dying, dying, dying.
O love, they die in yon rich sky,
_They faint on hill, or field, or river:
Our echoes roll from soul to soul,
_And grow for ever and for ever.
Blow, bugle, blow, set the wild echoes flying,
And answer, echoes, answer, dying, dying, dying.
Alfred Tennyson, The Princess
Ovo je poželjno čuti izrecitovano iz duše i kroz usta vrhunskih glumaca, i pojaviće se nove dimenzije poezije. |
| Salkan |
Posted - 21/09/2025 : 09:14:26
Danas je idealan dan za poeziju.
Stoga, Pol Valeri:
"Morsko groblje"
XVII
Dušo vrla, nadaš li se gore
snu bez boje varke koju tvore
oku ploti zlato i talasi?
Dal' pevaćeš mrtva, maglovita?
Uzalud sam prisutan! Sve hita,
i sveto se nestrpljenje gasi!
XVIII
Besmrtnosti crna i svečana,
tešiteljno grozno ovenčana
što od smrti načiniš sok mlečni,
sanjo lepa, varko najskromnija!
Ko ih ne zna i ko ne odbija,
tu lobanju praznu i smeh večni!
(preveo: Kolja Mićević)
(Izabrane pesme, Nolit Beograd)
O Valeriju ima puno da se rekne.
Kažu da je ovu poemu (24 stofe x 6 stihova, aleksandrinac) Valeri napisao u Seteu, gdje se kraj mora nalazi jedno groblje. Ne samo da se radi o najpoznatijoj poemi ovog umjetnika i njegovom trejdmarku - nego se u njoj krije Valerijeva ideja da poezija pored estetskog, mora biti i misaoni konstrukt. A kud ćeš bolje od ovakvog hermetizma? Eto, tu je granica između svijesti i ništavila, života i smrti, postojanja i beskraja.
 |
| ridiculus |
Posted - 09/09/2025 : 08:40:42
The Darkling Thrush je idealna za zimu, kad zaledi. (Retkost poslednjih godina.) Ali mogla bi biti i za bilo koji negativni događaj, kada nade splasnu, i počne se mračiti.
Na primer, Adorno: "Pisati poeziju posle Aušvica je varvarski."
Eto kako jedna ptičica zna više od najprominentnijeg intelektualca, i kako se od nje više može naučiti.  |
| Salkan |
Posted - 08/09/2025 : 20:39:01
Haha odlično, odličan je ovaj sonet.
Ima nas, sakrili smo se, ali još smo živi.
Što bi rekao T.H.:
"At once a voice arose among
The bleak twigs overhead
In a full-hearted evensong
Of joy illimited
An aged thrush, frail, gaunt, and small
In blast-beruffled plume,
Had chosen thus to fling his soul
Upon the growing gloom."
A kod Shelleya, određeni gospodin J gospodinu M bi poentirao:
"Indeed, in sharing minds, the spirit soars"
...a ja dodajem pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću:
"...and roars"
Završavam zadnju Karahasanovu knjigu, mori me strašno, poeziju sam batalio do dana kada lišće krene da opada. A onda sa Hardyja polako prelazim na Wordsworthovu Odu. |
| ridiculus |
Posted - 08/09/2025 : 10:40:33
Dok neko pokuša da reši tu misteriju marketinga - ili sunovrat estetskog smisla, ako tako hoćete - evo jednog "italijanskog" soneta za Salkana, a i sve ostale.
Great spirits now on earth are sojourning;
_He of the cloud, the cataract, the lake,
_Who on Hellvellyn's summit, wide awake,
Catches his freshness from Archangel's wing:
He of the rose, the violet, the spring,
_The social smile, the chain for Freedom's sake:
_And lo! - whose steadfastness would never take
A meaner sound than Raphael's whispering.
And other spirits there are standing apart
_Upon the forehead of the age to come;
These, these will give the world another heart,
_And other pulses. Hear ye not the hum
Of mighty workings? -
_Listen awile, ye nations, and be dumb.
John Keats
(Ove donje crte sam ubacio samo da bi određeni redovi bili uvučeni - oni sa istom rimom - kako se po konvenciji štampa.) |
| ridiculus |
Posted - 08/09/2025 : 10:23:12
Sumatra je izdala dvojezičnu zbirku Blejkovih pesama.
Ali, ono što mi ostaje potpuno nejasno je: zašto je Munkova slika na naslovnici?  |
| Salkan |
Posted - 02/09/2025 : 07:48:40
Malo sam sinoć istraživao podatke o povezanosti ove poeme sa Mozartom i naišao na neku raspravu na jednom sajtu, gdje skoro pa dokazuju da se ipak ne radi o Simfoniji br.1, nego br.39.
Jutros prije posla uz kafu slušam br.39
i ne ide mi se od kuće.
Surging, swaying, sighing.
A ovaj Wordsworth mi je fenomenalan, za samo 7E dobiješ sjajan uvod u njegovu poeziju.
A i ne smeta na stolu kraj ostalih svakodnevnih štiva.
:) |
| ridiculus |
Posted - 02/09/2025 : 07:32:05
Aha, Wordsworth Editions... na trenutak sam pomislio da si se prebacio na Wordswortha pesnika.
Od njihovih izdanja pesnika imam kompletnog Keatsa. Jeftina su i pogodna za "trošenje" i za označavanje olovkom.
Ali Everyman Library Pocket Poets mi je draža edicija. Jeste da je samo 256 strana, i izbor je ograničen, ali manji je format i knjige su prenosive. Osim toga, svakoj pesmi je posvećen prostor. Što znači, nova pesma - nova strana. (Ali ne za svakog pesnika. Tennysona su, bogami, sabili, ali ko je kriv kad je izbor ogroman?!) K'o što reče Paglia povodom izdanja zbirke Break, Blow, Burn, pesma mora da ima prostora da diše na papiru.
Love lures life on. |
| Salkan |
Posted - 01/09/2025 : 19:04:10
'Vo, što bi rekli.
Wessex poems and other verses
Poems of the past and the present
Time's laughingstocks and other verses
Satires of circumstance, lyrics and reveries
Moments of vision and miscellaneous verses
Late lyrics and earlier
Human shows, far phantasies, songs and trifles
Winter words in various moods and metres
Odsad na svaku pomen Sir Thomasa Hardyja bojim u njegovu boju.
|
| ridiculus |
Posted - 01/09/2025 : 18:53:16
quote:
Originally posted by Salkan
@ridiculus
Jel ti misliš da je njegova "Hap" lijepa?
Samo sam je jednom pročitao, jer je nemam u kolekciji. Obično mi treba više čitanja da bih stvorio solidno mišljenje, osim u retkim izuzecima. Javljam ti ovih dana.
Ono što je meni najbolje od Hardijeve poezije je Moments of Vision, Neutral Tones, During Wind and Rain... možda The Voice (nisam još dovoljno puta čitao), možda Midnight on the Great Western, Middle-Age Enthusiasms (pesma za nas!!!  ), ispovednička Wessex Heights, tragična balada The Trampwoman's Tragady, i još pregršt satiričnih situacija pretočenih u stihove.
Od pesama koje nemam u kolekciji, najjača mi je Lines to a Movement in Mozart's E-Flat Symphony:
Show me again the time
When in the Junetide's prime
We flew by meads and mountains northerly! -
Yea, to such freshness, fairness, fulness, fineness, freeness,
Love lures life on.
Show me again the day
When from the sandy bay
We looked together upon the pestered sea! -
Yea, to such surging, swaying, sighing, swelling, shrinking,
Love lures life on.
Show me again the hour
When by the pinnacled tower
We eyed each other and feared futurity! -
Yea, to such bodings, broodings, beatings, blanchings, blessings,
Love lures life on.
Show me again just this:
The moment of that kiss
Away from the prancing folk, by the strawberry-tree! -
Yea, to such rashness, ratheness, rareness, ripeness, richness,
Love lures life on.
Kakav susret divova!!!
quote:
Ono izdanje Wordswortha je genijalno, iako su mekane korice.
Koje izdanje? |
| Salkan |
Posted - 01/09/2025 : 13:22:04
@ridiculus
Jel ti misliš da je njegova "Hap" lijepa?
Ja da, i to ne samo radi pjesme kao pjesme, nego radi toga što u jednoj poemi obuhvata sav njegov napor da sagleda utakmicu
Čovjek vs Priroda vs Sudbina
Ono izdanje Wordswortha je genijalno, iako su mekane korice.
|
| ridiculus |
Posted - 31/08/2025 : 20:05:01
Hardy uvek dobrodošao.
Laguna će uskoro da objavi The Return of the Native na srpskom.
A mene još uvek čudi zašto sve preskaču The Woodlanders, koji je u najmanju ruku na tom nivou.
Trebalo je da stavim odlomak iz The Courtship of Yonghy-Bonghy-Bo Edwarda Leara, ali ispoštovaću postavljanje Hardyja od strane koja nije moja, i evo She Opened the Door:
She opened the door of the West to me,
With its loud sea-lashings
And cliff-side clashings
Of waters rife with revelry.
She opened the door of Romance to me,
The door from a cell
I had known too well
Too long, till then, and was fain to flee.
She opened the door of a Love to me,
Which passed the wry
World-welters by
As far as the arching blue the lea.
She opens the door of the Past to me,
Its magic lights,
Its heavenly heights,
When forward little is to see.
(Napisano uglavnom po sećanju, uz par ispravki.) |
| Salkan |
Posted - 25/08/2025 : 08:59:56
There seemed a strangeness in the air,
Vermilion light on the land's lean face;
I heard a Voice from I knew not where:-
The Great Adjustment is taking place!
"I set thick darkness over you,
And fogged you all your years therein;
At last I uncloud your view,
Which I am weary holding in.
Men have not heard, men have not seen
Since the beginning of the world
What earth and heaven mean;
But now their curtains shall be furled,
And they shall see what is, ere long,
Not through a glass, but face to face;
And Right shall disestablish Wrong:
The Great Adjustment is taking place!"
(T.H.
Human shows, Far phantasies, songs and trifles) |
| ridiculus |
Posted - 02/08/2025 : 11:16:03
Algernon Charles Swinburne je jedan od velikih engleskih pesnika XIX veka, koji se slabo pominje danas, ali ipak interesantniji od mnogih koji se često pominju. Ovaj put neću pričati o njegovom nesrećnom ličnom životu - samo ću pomenuti da je voleo "jake žene", to jest domine. 
Evo jedne strofe iz pesme August, prigodne za ovo vreme:
There were four apples on the tree,
Red stained through gold, that all might see
The sun went warm from core to rind;
The green leaves made the summer blind
In that soft place they kept for me
With golden apples shut behind.
Ova personifikacija "made the summer blind" me podseća na
proleće na moje rame sleće
što je zapravo samo pogrešno zapamćen Borhesov stih
jutro sveže na moje rame sleće
(prevod Radivoj Konstantinović)
Kako sećanje oblikuje uverenja, čak i kad je pogrešno! Poen za Prusta u raspravi sa Kamijem! |
| Shaner |
Posted - 24/06/2025 : 12:13:50
quote:
Originally posted by ridiculus
quote:
Originally posted by Shaner
Nema mi druge nego otići u Lerici.
Da uništavaš život, ali ne i mir?
Mislio sam više na to da vidim taj pejzaž koji je nadahnuo tako impresivne stihove, ali može i ovo drugo.
I potrudit ću se napisati bar nešto sitno o Dickensu.
|
| ridiculus |
Posted - 24/06/2025 : 10:58:02
Iz Borhesovih autobiografskih beleški, štampanih u časopisu The New Yorker, 19. septembar 1970. (Evo ga link, ali pristup generalno nije besplatan, pa neće svakome biti od koristi).
quote:
Poetry came to me through English - Shelley, Keats, FitzGerald, Swinburne, those great favorites of my father, who could quote them voluminously, and often did.
|
| ridiculus |
Posted - 24/06/2025 : 10:37:42
quote:
Originally posted by Shaner
Nema mi druge nego otići u Lerici.
Da uništavaš život, ali ne i mir?
quote:
Još uvijek nisam ništa napisao o Great Expectations a pročitao ga odavno (sjajan roman!). 
Znaš šta kaže Niče: ono za šta nađeš reči je mrtvo u tvom srcu! Ali, ozbiljno, kaži koju... bolje na nekoj od onih drugih tema, doduše. Ovde jedino ako hoćeš da vidim samo ja.
Nego, kad smo kod Šelija, evo nečeg što nije ljubavna poezija, dovoljno je kratko, i poznato je ljubiteljima stripa. Pominjao sam, citirao sam, ali nisam dao u celini. Pesma o ispraznoj oholosti ljudske moći, Ozymandias.
I met a traveller from an antique land,
Who said—“Two vast and trunkless legs of stone
Stand in the desert. . . . Near them, on the sand,
Half sunk a shattered visage lies, whose frown,
And wrinkled lip, and sneer of cold command,
Tell that its sculptor well those passions read
Which yet survive, stamped on these lifeless things,
The hand that mocked them, and the heart that fed;
And on the pedestal, these words appear:
My name is Ozymandias, King of Kings;
Look on my Works, ye Mighty, and despair!
Nothing beside remains. Round the decay
Of that colossal Wreck, boundless and bare
The lone and level sands stretch far away.”
Ovo je po strukturi sonet, iako ne koristi tipografsko pravilo da stihovi koji se rimuju se slažu na istu početnu crtu. |
| Shaner |
Posted - 23/06/2025 : 21:36:43
quote:
Originally posted by Salkan
quote:
Originally posted by Shaner
Kao netko tko ne razumije najbolje poeziju, ni ja nisam istraživao tu Borgesovu stranu, ali ovo je baš dobro.
Jučer nabavio i onu knjigu razgovora Borgesa i Sabata, tome se posebno veselim.
Obavezno ostavi utiske o toj knjizi tamo na onom pdfu.
Ja sam juče uzeo "Pre kraja" od Sabata, smatram da mi je bitno prvo to pročitati, pa tek onda dobaviti Razgovore.
:)
Valjda hoću. Još uvijek nisam ništa napisao o Great Expectations a pročitao ga odavno (sjajan roman!).
Inače, ja nisam čitao ništa od Sabata. Kod nas je Sysprint izdao te tri glavne knjige ali su odavno rasprodane. Jednom ću ih uloviti.
Ovaj Shelleyjev ulomak je sjajan! Čekam da mali ode spavati da na miru pročitam čitavu pjesmu.
Edit:
Pročitao pjesmu: https://www.poetryfoundation.org/poems/45128/lines-written-in-the-bay-of-lerici
Nema mi druge nego otići u Lerici.
|
| ridiculus |
Posted - 23/06/2025 : 12:22:57
J.L.Borges
Browning resuelve ser poeta
Por estos rojos laberintos de Londres
descubro que he elegido
la más curiosa de las profesiones humanas,
salvo que todas, a su modo, lo son.
Como los alquimistas
que buscaron la piedra filosofal
en el azogue fugitivo,
haré que las comunes palabras
-naipes marcados del tahúr, moneda de la plebe-
rindan la magia que fue suya
cuando Thor era el numen y el estrépito,
el trueno y la plegaria.
En el dialecto de hoy
diré a mi vez las cosas eternas;
trataré de no ser indigno
del gran eco de Byron.
Este polvo que soy será invulnerable.
Si una mujer comparte mi amor
mi verso rozará la décima esfera de los cielos concéntricos;
si una mujer desdeña mi amor
haré de mi tristeza una música,
un alto río que siga resonando en el tiempo.
Viviré de olvidarme.
Seré la cara que entreveo y que olvido,
seré Judas que acepta
la divina misión de ser traidor,
seré Calibán en la ciénaga,
seré un soldado mercenario que muere
sin temor y sin fe,
seré Polícrates que ve con espanto
el anillo devuelto por el destino,
seré el amigo que me odia.
El persa me dará el ruiseñor y Roma la espada.
Máscaras, agonías, resurrecciones,
destejerán y tejerán mi suerte
y alguna vez seré Robert Browning.
Prevod na engleski, pošto nemam srpski pri ruci a ne znam ni da li postoji:
Browning Decides to Be a Poet
in these red labyrinths of London
I find that I have chosen
the strangest of all callings,
save that, in its way, any calling is strange.
Like the alchemist
who sought the philosopher's stone
in quicksilver,
I shall make everyday words--
the gambler's marked cards, the common coin--
give off the magic that was their
when Thor was both the god and the din,
the thunderclap and the prayer.
In today's dialect
I shall say, in my fashion, eternal things:
I shall try to be worthy
of the great echo of Byron.
This dust that I am will be invulnerable.
If a woman shares my love
my verse will touch the tenth sphere of the concentric heavens;
if a woman turns my love aside
I will make of my sadness a music,
a full river to resound through time.
I shall live by forgetting myself.
I shall be the face I glimpse and forget,
I shall be Judas who takes on
the divine mission of being a betrayer,
I shall be Caliban in his bog,
I shall be a mercenary who dies
without fear and without faith,
I shall be Polycrates, who looks in awe
upon the seal returned by fate.
I will be the friend who hates me.
The persian will give me the nightingale, and Rome the sword.
Masks, agonies, resurrections
will weave and unweave my life,
and in time I shall be Robert Browning.
U stvarnosti, Brauning je odlučio da postane pesnik u ranoj mladosti, tako što mu je u ruke dospela zbirka Šelijevih pesama. Moj snažan utisak je da je Persi Biš Šeli najveći ljubavni pesnik na engleskom jeziku, i taj stav drže i neki stručnjaci. Može se pitati: Čekaj, a Šekspir? A Džon Don? Vrhunski pesnici koji često opevaju takve teme, ali oni nikada nisu samo o ljubavi... U njihovim pesmama uvek ima nekog preokreta, neke ironije. Šeli je najveći za koga znam da je mogao da se prepusti samo toj jednoj strasti. Na njegovom tragu su nastali Robert Brauning, Tomas Hardi, i Vilijam Batler Jejts. A pošto je sada leto, godišnje doba čiji je narativni ekvivalent romansa, evo odlomka iz Redova napisanih u zalivu Leriči:
She left me, and I stayed alone
Thinking over every tone
Which, though silent to the ear,
The enchanted heart could hear,
Like notes which die when born, but still
Haunt the echoes of the hill. |
| Salkan |
Posted - 23/06/2025 : 09:07:36
quote:
Originally posted by Shaner
Kao netko tko ne razumije najbolje poeziju, ni ja nisam istraživao tu Borgesovu stranu, ali ovo je baš dobro.
Jučer nabavio i onu knjigu razgovora Borgesa i Sabata, tome se posebno veselim.
Obavezno ostavi utiske o toj knjizi tamo na onom pdfu.
Ja sam juče uzeo "Pre kraja" od Sabata, smatram da mi je bitno prvo to pročitati, pa tek onda dobaviti Razgovore.
:) |
| Shaner |
Posted - 22/06/2025 : 21:43:10
Kao netko tko ne razumije najbolje poeziju, ni ja nisam istraživao tu Borgesovu stranu, ali ovo je baš dobro.
Jučer nabavio i onu knjigu razgovora Borgesa i Sabata, tome se posebno veselim.
|
| ridiculus |
Posted - 22/06/2025 : 19:22:26
Hola!
Borhes je odličan pesnik, mada malo ljudi zna tu njegovu stranu.
|
|
|
