Author |
Topic  |
|
Markos
Webmaster
    

Croatia
29679 Posts
Member since 27/08/2001 |
|
Baginz
Starting Member

Croatia
3 Posts
Member since 18/09/2016 |
Posted - 03/05/2025 : 14:53:47
|
Nestrpljivo očekujem svoj primjerak :D Ima li dojmova? |
Sjecanja ne valja propitivati. Obogacena postaju esencija onoga što jesmo. Vjerodostojna prošlost je nebitna, vec ono cega se sjecamo. |
 |
|
matori paraliticar
Senior Member
   

2770 Posts
Member since 23/12/2022 |
Posted - 03/05/2025 : 15:36:04
|
Priseti me na ovu naslovnu koja je krajem sedamdesetih ovde uzburkala javnost (inace fin magazin gde su 'amateri' mogli objavljivati svoja dela, islo je to finim gubicima ali je bila vazna edicija, tu su se probili na povrsinu neki pre toga nepoznati autori)

Kako li ce ovo proci u Hrvatskoj 2025... (dobro ova je samo top less)
zajedno sa onom iz 2023 najjaca naslovna do sada https://www.fibra.hr/katalog/edicije/godisnjak-hrvatskog-stripa/84/ |
Francuski Bogovi Grafizma |
Edited by - matori paraliticar on 03/05/2025 15:42:38 |
 |
|
Baginz
Starting Member

Croatia
3 Posts
Member since 18/09/2016 |
|
don_draper
Advanced Member
    

4612 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 13/05/2025 : 17:13:09
|
Za prošli godišnjak sam napisao da mi se činilo da je kolekcija nešto slabija i manjeg diverziteta nego ranije. E pa, 2025. je opet kolekcija svakojakih dragulja. Ima ovdje nekih novih imena, ali i redovitih sudionika godišnjaka. Sviđa mi se Macanov koncept da izmjenjuje stripove u koloru s onim crno-bijelima pa čitanje ove kolekcije ima dodatno naglašen tijek. Godišnjak je najbolja moguća promocija hrvatskog stripa i najbolji mogući pokazatelj koje snage hrvatski strip posjeduje. Od čistog humora, preko ispovjesti, drama pa do umjetničkih eksperimentacija, godišnjak je kreativa u šestoj brzini. |
I sell the fact that I can't be bought |
 |
|
stinky
stripovi.com suradnik
    
Croatia
13460 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 05/07/2025 : 18:16:42
|
MARKOS I MAŠINA ZA MLJEVENJE MESA
Ili o nihilizmu.
Savršeno je zamislivo da bi Markos mogao izbaciti i sto posto janškrinjarovskih stripova u Godišnjaku. Nitko ne bi trepnuo, a ne bi falilo ni onih koji plješću. Ali ovako, kad ima dvojicu iz pokreta otpora, Markos je postigao perfekciju: savršeniji je od sto posto.
Ernst Junger zacijelo nije čitao Fibru niti je promatrao paradigmatski slučaj savršenog nihilista Markosa, a pružio je uvjerljivu analizu unaprijed. To će reći da su njegova razmatranja ispravna i vrijede kao nenadmašna dijagnostika uznapredovaloga nihilizma. Uostalom, manje je važno promatra li se nihilizam kao generalno stanje ili specijalni slučaj hrvatskog stripa.
Junger je ustvrdio kako više nije nikakav problem organizirati izbore u kojima zaniteresirana stranka dobija sto posto glasova. Međutim, mašina je već toliko sofisticirana da ukalkulira presudnu važnost dvo posto otpadnika. Upravo ova dvojica, od sto, daju legitimitet ostalima koji su igrali onako kako se od njih očekivalo: dvojica otpadnika jamče da su i ostalih 98 mogli reći Ne!, odnosno, u našem slučaju, Frano i Tkosta garantiraju da su svi ostali janškrinjari mogli pisati stripove s pozicija protiv mašine. To što su ipak gudili Markosu niz dlakave uši, dokaz je da su do kraja prosvijetljeni ---- a to im jamče upravo Frano i Tkosta, posebno tvrdokorni tipovi koji pišu neke svoje žalopojke na sustav, umjesto da se prištekaju na mrežu i prosvijetle do kraja.
Čitatelj bi mogao ostati zatečen poistovjećenjem Markosa i nihilizma. Ta nije li baš Markos hrvatski strip mesija, nije li zatvorio priču i izgradio čvrsti, racionalni i nadasve održivi sustav produkcije?
To je sve točno dok se ne barata pravim kategorijama. Prosječni kritičar, a danas su svi stripaši ujedno i kritičari (doduše, kako je rečeno, prosječni) barata upravo prosječnim kategorijama. On ne poznaje kako nihilizam ide ruku pod ruku s racionalnim poretkom: što je funkcionalniji aparat, to su brže autoceste kojima juri nihilizam sto pedeset na sat.
Tko ne može pratiti granice razmatranja, prepustit ćemo ga njegovom poravnatom životu u termitnjaku. A nama ostaje dokaz uputa na stanje scoma: do kraja prosvijetljeni stripaši svijetle u sjaju neizrecive dosade. Nikada više dobrih, prosvijetljenih stripova i istovremeno nikada manje pokreta, barem trzaja, ljepote, života. Markosovu, sa svih strana pametnu zgradu, prati njen negativ – dosada. Dosada gricka cvrc po cvrc, a da čovjek ne može reći u čemu je greška: pa zatvorio je sve rupe i poravnao kvrge. Di baš sad, kaže Markos, kad sam zatvorio estetiku, etiku i financijsku konstrukciju??!!
U međuvremenu su Frano i Tkosta nepogrešivo dijagnosticirali nihilizam en general. Ne uklapaju se u Markosove sheme o jadnim migrantima, histeričnim ženicama i paradama različitosti. Nego tvrde opsadno stanje: Frano se znoji kada ga mašina opkoli na tehničkom pregledu, a Tkosta razmišlja da će se baciti sutra.
Baciti? Sutra? Kamo? Di se možeš baciti, moj Tkosta? Još vas dvojica niste razumjeli Thompsona: odavno je preskočena crta.
S ove strane crte, sve to još izgleda da se može poravnati laganini. Frano, naposljetku, s dvajst eurića. A Tkosta bi kontemplirao na vrhu zgrade. I odgađao za sutra. Gore, na višim katovima, sami smo sebi istiniti, lijepi i dobri, uvijek imamo u džepu 20 eurića da se spasimo. Za to vrijeme, Markos dere kožu našim bližmjima u prizemlju, drugim riječima, mrtvi su zauzeli čitavi prostor: janškrinjarska pustinja se širi.
Preko crte, sagledavam Francov i Tkostin strip kako slijedi. Frano nema nikakvu metafiziku, skroz je na izvol'te protiv mašine. Farbati tulipanima table i zvati ih na livadu, u nekim vremenima znači staviti se na odstrijel. Možda ga je jedino pozicija papka koji ipak ne ide do kraja, koji ustrepta i spukne dvajst eurića odnekud, čuvala do sada da ga ne skrate za glavu. Kaže se: ima više sreće nek' pameti. Evo što kaže Frano u svom najnovijem protusistemskom uratku: ne možeš se nikuda izmaći aparatu. Još im sam dofuraš auto na inspekciju: i dok se znojiš, ovi ti rade duboko sondiranje. Imaju ticala i za kuglu i za ulje u mijenjaču. Odgovor je baš onaj koji si znao i prije nego si došao: ti si saboter! Nisi se do kraja prosvijetlio, ne cijepiš se, ne održavaš auto u skladu s nalozima Supermašine, a i to što čitaš, krive stvari čitaš. Zaključak: moraš na preodgoj, moraš se disciplinirati. Franc je sve ovo znao, znao je da je baš takav kakvu mu je dijagnozu postavila Supermašina. Zato se s razlogom znojio. A onda je spuknuo 20 eura i ušao u nesveti savez sa Supermašinom. Sad može voziti auto, jer je platio cestarinu. Može crtati stripove, jer je pristao biti Markosov janškrinjar.
Koje su žilice koje Frnacov strip još povezuju sa Životom i Smislom? To ćemo kasnije. Idemo sada vidjeti Tkostin strip.
Tamo neki luzer lamentira o svom jadnom životu: žena ga je otkantala, našla si je boljega, s boljim i većim autom. Ova posrana kuknjava tipični je lajtmotiv Tkostinih socijalnih kartolina o običnim ljudima. I iako su njegov forte priče o transcendenciji (Sjene, Lancun), i tu čuva ono naše, sveto, dobro, Tkosta je uporan u škopljanju samoga sebe i produciranju pogrešnih, besmislenih gorko-slatkih svagdašnjih stripića za Markosa.
Tako ni Tkosta ni Frano, iako odmetnici, nemaju temeljni stav, a time ni pravu snagu suprotstaviti se Markosovoj željeznoj logici nihilizma. Badava postavke o pojedincu koji je opkoljen sa svih strana, kada naposljetku podliježeš, bilo s 20 eura bilo s besplodnom kontemplacijom na vrhu zgrade, bez dodira s prizemljem. A baš se u prizemlju rješava stvar. Treba dignuti u zrak čitavu zgradu, od temelja.
|
 |
|
stinky
stripovi.com suradnik
    
Croatia
13460 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 05/07/2025 : 18:19:46
|
Tkosta ima metafiziku; nema snagu. Frano, začudo, u svom tom nesređenom glavinjanju, ipak uvijek izvlači snagu; ali avaj, nema metafiziku. Pravi hrvatski strip autor bio bi Tkofranosta. Spoj Tkostine metafizike i Franine neukroćene snage.
Pokažimo to na konkretnim stripovima. Tkosta, a da to nije osvijestio, ima rješenje protiv nihilizma. Zato njegove stripove ipak odlikujem metafizikom, iako on ne zna sklopiti pravu cjelinu. Pogledajmo dvije ključne točke u stripu Sutra: 1. prijateljstvo 2. smrt. Mašina nema odgovor tamo gdje su ljudi prijatelji, i jednako tako, tamo gdje se ne boje smrti. Ova slutnja provlači se kroz Tkostin strip, ali on je oba rješenja učinio impotentnim, jer, em ne razumije što je zapravo Supermašina, em otuda njegova loša rješenja. Prijateljstvo je rastočio u kilavo cmoljenje. Umjesto da se dva muža razgovaraju na planini, Tkostini muškarci su gotovo gejevi na vrhu zgrade, koji cmolje o ženturačama i bmw-ima: „Ajoj, ostavila te... Što ćeš, kučka, zanima ju samo dobar auto... Evo ti ruka. Usput, šaljem ti trebu iz cateringa. Aj, bok, kisi-kisi.“ Smrt pak, koja se mora integrirati u smisao, Tkosta obesmišljava indolentnim mužekom na rubu zgrade, koji ima pognutu glavu i drži ruke u džepovima. Sutra, sutra, sutra, dok ga kamera ostavlja, a smjer je crta u prazno, baš kao što je to 'rješenje' prazno.
Nasuprot njemu, Frano zna da nihilizam nije cmoljenje i da je pravo da indoletnog mužeka ostavi žena. Njegova mašina je ozbiljnija: to je aparat kojemu ne možeš izmaknuti. On je logičan, racionalan i zatvoren sa svih strana. Frano se znoji kako se Tkostini junaci nisu znojili nikada: a ti još plačeš, ali nikad nećeš, kao što sam ja... Tehničko znojenje je pravo shvaćanje što je nihilizam u samoj srži: do šrafića zategnuti poredak i mo'š se svirat', stari moj.
Samo, Frano uvijek ima neki trzaj, nekam se migolji za razliku od Tkoste. Ili se zadere Dinamoooo!! na peškiće ili se barem skine do gola. Supermašina na takve stvari stilta. Izvući potez iz srčike života zaustavlja sistemski strojni nihilizam. Da je Tkosta barem iščupao onu antenu kraj koje pofureno stoji, to bi već bilo nešto. Ne bi bilo dovoljno, kao što Franino svlačenje do gola nije dovoljno. Svlačenje je vrsta prepada, ali nema trajnost. Atentat mora zadobiti metafizičku dimenziju. Ukratko, mora spojiti znanje i akciju, Tkostine smirene kontemplacije i Francovo silovito gibanje bez usmjerenja.
Dakle, Frano se mora pustiti voditi od znalca, a Tkosta pak oživjeti. Ne može on propovijedati, jer je to mjesto u Hrvatskoj već zauzeto: Thompson. Thompson jedini može okupiti petsto tisuća i iz blaženstva mirno govoriti, jer prema Malnaru: „Jedan je Tin Ujević, Vrgorac, isto u kamenom moru. Da ne govorimo o tom dijelu oko Dinare, otkud je i Thompson, koji je naprosto fascinantan. Za mene je fascinantan, i on drži jednu tajnu koja čuči, koja je skrivena. Indijci bi rekli da tamo leži pohranjeno znanje. Thompson se u svojoj muzici, po meni, usudio dirnuti u to pohranjeno znanje i, po meni, izvukao je najbolje od toga.“
Thompson ima pristup pohranjenom znanju i može govoriti bez suprotnosti, odnosno identitet: epiku, mit i monolog. Thompsona mogu razumjeti i Cheeroki Indijanci: „Ja ti garantiram, pusti Thompsona, prevedi ga na jedan od indijanskih jezika, pusti ga Indijancima, vidjet ćeš da će se Indijanac ko ja naježit. To je to. To je ta univerzalnost, koja nije samo da je Thompson popularan u Slavoniji, u, šta ja znam, Dalmaciji, on je popularan svuda. Razumiješ, jer dira u iskon čovjeka.“
Tkosta nema ovu univerzalnost. On mora svoja rješenja o prijateljstvu i smrti provući kroz Francove suprotnosti, kroz znojenje, vikanje, skidanje, pokret. Drugim rječima, i Frano i Tkosta moraju prijeći crtu. Napustiti kompromisna rješenja umjerenog pojasa, jer je mašina tamo već zauzela sve moguće pozicije. Ne možeš se ni skinuti do gola, a da to Markos ne upregne u poredak.
Put koji ni iznutra ni izvana ne pruža sigurnost: to je naš put.
Objavljeno 5.7.2025. na savršeni dan usmene predaje pohranjenog znanja hrvatskom narodu na Hipodromu.
Literatura:
Preskočena crta, album Hodočasnik, Marko Perković Ravnoteža, album Hodočasnik, Marko Perković Život, album Hodočasnik, Marko Perković Kad Thompson zapjeva sav se naježim, to su ispravne vrijednosti, Željko Malnar, youtube Odmetanje u šumu, Ernst Junger Preko crte, Ernst Junger
|
 |
|
Macon
Senior Member
   
Slovenia
1768 Posts
Member since 18/03/2005 |
Posted - 05/07/2025 : 21:24:22
|
Urednik je Macan, ne Markos. U kolekciji ima svašta i prvi, Pisačićev strip mi je fantastičan: meta strip o stripu. Prosječni nivo je visok.
Strip ima i likovnu komponentu koja ne da nije na odmet, snažnija je od literarne jer privuče na prvi pogled i jer je moguč i strip bez teksta (ali ne bez naracije).
Stinky kod likovnog potpuno ušuti i onda nije teško, da su mu alfa i omega Zagor i Thompson. Prvi je Fantom-Tarzan, znači prevaziđena pop kultura jer se ne pita o samoj sebi, a Thompson je neki turbo folk bezveznjak, koji se isto ništa ne pita. Glupost ima sve odgovore a i ne može se pitati, jer je bez pameti. Frano i Košta su senzibilni i imaju umjeća. Ne trebaju biti ni Tarzan ni Thompson, da imaju konsistenciju i stav.
Stinky, opet preslušaj Let 3: Ero s onoga svijeta i ne lupaj više o Thompsonu. Tvoj temelj je pogrešan ili u najmanju ruku manjkav. |
www.maconcomics.com |
Edited by - Macon on 05/07/2025 21:33:57 |
 |
|
|
Topic  |
|
|
|