forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Umjetnost
 Knjige & co (popis recenzija u prvom postu)
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page
Author  Topic Next Topic
Page: of 249

ridiculus
Senior Member



1788 Posts

Member since 11/06/2008

Posted - 29/06/2025 : 10:47:49  Show Profile Show Extended Profile  Send ridiculus a Private Message  Reply with Quote
Samo da primetim da imam snažan dojam da Turgenjev piše najlepše od svih Rusa.

Doduše, em što ne znam ruski - zapravo, znam nešto osnovno, ali ne dovoljno da bih čitao makar i dečju literaturu - em što nisam čitao dovoljno ruskih pisaca za takav sud, ali taj se podiže neumitno kao što reke teku nadole.

Možda je i odličan prevod Zlatka Crnčevića odigrao neku ulogu u takvom utisku. Ako išta, Ruse baš treba čitati u domaćem prevodu, u nedostatku poznavanja izvornog jezika.

Možda je Nabokov blizu, ali... za sada Turgenjev vlada.

Thought's the slave of life, and life Time's fool.
Go to Top of Page

Salkan
Average Member



Bosnia and Herzegovina
935 Posts

Member since 20/01/2021

Posted - 30/06/2025 : 10:14:46  Show Profile Show Extended Profile  Send Salkan a Private Message  Reply with Quote


Evo ga, @DzimiGitara
Abnormalni Hulio :)

Škafiškafnjak
Go to Top of Page

Salkan
Average Member



Bosnia and Herzegovina
935 Posts

Member since 20/01/2021

Posted - 13/07/2025 : 21:47:17  Show Profile Show Extended Profile  Send Salkan a Private Message  Reply with Quote



ODA CORTAZARU


Od otrovnog grožđa mutim ti sok
Od povraćke mačje ti grozdim slova
Od riječi mržnje razvijam ti pitu
Od tijesta poganog da ti skuham čorbu

Od najgorih tražim ti najbolje
Od prvaka pronalazim ti mane
Od koverata cijedim ti otrov
Od pisama mojih prosijavam prezle

Ne bi li uspostavili vertikalu, čuj vertikalu, kakva prosta riječ! Jer nije priča o Horaciu vertikala, to je beskrajno veslanje u nemirima, kovitlac okolnosti i orgazam u samoljublju Modernog Čovjeka koji je upućen u sve, razumije puno, čita nenormalno mnogo, prati sva dešavanja, u sve sumnja i ničemu se ne nada. A čamac je ukrao negdje od nekoga, čamac, pramac, kormilo, kako se zove ono...a, penta.


La Rayuela je sastavljena od tri knjige: Horaciovog lunjanja po Parisu, povratka u Buenos Aires i od „neobaveznih poglavlja“.

Činjenice:
1. Horacio i Morelli su Cortazarov alter-ego.
2. Horacio je pasivni naprđivač; Morelli je aktivni kreator anti-romana.
3. La Maga i Gekrepten, njegove dvije djevojke su sporedni protagonisti
4. U Parizu Horacio ima „Klub zmija“, društvo intelektualaca-emigranata koji pod milim Bogom ništa ne rade do opijanja, naprđivanja, pseudofilozofiranja i gubljenja vremena.
5. Magi umire dijete od meningitisa na očima čitave ekipe, Horacio to vidi i prešutkuje da bi sačekao „pravi momenat“ da Magu upozna s tim. Horacio je šupčina na kvadrat.
6. Maga nestaje i Horacio se vraća u Buenos Aires. Tamo susreće starog frenda, Travelera (koji nije emigrirao i ostao je u Argentini) i njegovu curu Talitu. Horacio uz njihovu pomoć dobija posao u cirkusu, pa onda u ludnici. Na kraju drugog poglavlja doživljava nervni slom.

Pitanja:
- U jednom trenutku, vrlo kratkom neobaveznom poglavlju saznajemo da je Morelli govorio kako ga jedino zanima „kontakt sa čitaocem“, odnosno da je čitalac jedini lik koji ga zanima u stvaranju priče. Koliko smo sposobni da prihvatimo takvu vrstu interakcije, kada znamo da je Cortazar praktično izmislio posebnu stilizaciju kojom, kratkim, ubjedljivim i provokativnim načinom pokreće čitaoca i uvlači ga u svoju priču?
- Na čemu se moderna španska kinematografija koju volimo i koja nas škaklji temelji? Jesu li to nagli prelazi, splash-scene prepune šokova, Lynchovske malverzacije narativnog toka? Sve ovo nalazimo u Rayueli. Koliko je Rayuela zaslužna za taj detalj art-moderne?
- Daska. Poglavlje u kome Horacio sa svoje i Traveler sa svoje strane prozora konstruišu „most“ od šupljih i nestabilnih dasaka da bi izbjegli hodanje niz stepenice (a najprije da bi Talita donijela žerbe Horaciu, da napravi jebeni mate) sadrži embrion čitave novele, rekao bih. Ne samo da je to jedno od najdužih poglavlja, nego praktično nakon onog Poglavlja kada Magino dijete umire, predstavlja najmučnije iskustvo u čitanju, pa i evo sigurno i glasno da USTVRDIM: MJESTO NA KOME čitalac shvata da je i sam upao na pločnik i igra se školice – onako kako je autor priče i tražio. Potpuna interakcija uz puno znojenja mozga, bespotrebnih potraga za simbolikom i uber-simbolikom: jednostavan, očajnički pokušaj sklapanja mosta od prozora do prozora dvojice (ili jednog) ludaka. Jesu li ove zanimljivosti dovoljne da se Školice označi kao jedan od najboljih romana XX vijeka, zbog svojih inovativnih uticaja?
- Doppelganger. Kad smo već kod Lyncha – Cortazar nas postepeno uvodi u nervni slom svog glavnog lika, Horacia, a vrhunac tog sloma opisuje se u poglavlju 56, poslednjem (po jednoj vremenskoj liniji), kada Horacio naglas priznaje da misli kako je Traveler njegov doppelganger, „onaj-koji-nije-otišao-u-Pariz“, njegov dvojnik, njegovo drugo Ja – sve dok ga prijatelji smiruju i pokušavaju zagrliti, iako je on postavio „zamke od končića i lavora“, tj.barikade u svoju sobu. Bolje zaokružen lik u jednom književnom djelu, a da tako dobro oslikava današnjeg, modernog, uobraženog intelektualca – JA NISAM još sreo. Da li je to dovoljno da Rayuelu shvatimo kako dolikuje?
- Uliks. Vjerovatno sam u nekom drugom životu prelistao ovo djelo, ali sad ću ga morati ponoviti iz isključivo jednog razloga – a taj razlog je gadan i perfidan – ne radi njegovog značaja, nego da poredim konstrukt sa Rayuelom. Kako dalje?

Kako dalje, a sutra je ponedjeljak, a Vinkovci su lijehpi, mihrni, pihtomi, a u Vinkovcima su one tri cure što smo sreli sinoć i pogađali da li je ona sa naočarima nastavnica i koji predmet predaje, biologiju ili jezik, a ona impozantna plavuša, je li radi u banci i da li radi na kreditima ili na šalteru, i ona u šarenoj majici, uskog struka, mala brinetica što se igra sa svojim kovrdžama dok se okreće našem stolu, dal je ona kćerka nekog vlasnika nekih trgovina ili robnih kuća? Ko su one? Ko je osoba koja je pustihla Krudera i Dorfmeistera iz mohje vremenske lihnije, tačnije 1998 kad smo uživali u stvahrima u kojima se ne smije uživati, bili mladi i gladni, nezasiti i uvijek željni – pa sve prehsjekao sa remiksom Gangnam style? Ko je ta brutalna osoba? Hosoba? Ko su djevojke koje su se gurale uz nas sinoć da se nagledaju rockabilly končerta u parku za koji ustvrdismo da se u našem gradu nikada neće desiti jer mi smo nešto drugo? Ko su one, ko su ti ljudi, jesmo li u Privlaci prošli kroz neki portal koji nas je odveo u pitomost, pomirenje, tamo gdje hedonizam ne postoji, gdje je uživanje prosta i urođena stvar? Kako dalje?





Škafiškafnjak
Go to Top of Page
Page: of 249  Topic Next Topic  
Previous Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.61 seconds. Snitz Forums 2000