| Author |
 Topic  |
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13463 Posts
Member since 29/12/2001 |
 Posted - 12/07/2025 : 19:43:56
|
quote:
Originally posted by pcoro
Priča strave i užasa
Bilotta/Gerasi
Onako. Malo dosadno. Ovo je ljubavna priča Dilana i Opal, sa primjesama stripa u stripu i tim nekim meta forama, paralelnim svjetovima i tako to. Marčelo u predgovoru spominje Dugački pozdrav, a ima i referenci na Morganu. Lijepo, ali problem je u tome što između Dilana i Opal nema kemije, dosadni su. A onda je i sama priča dosadna. To zna bit problem kod Bilote, on voli bit pametan al nekad je to na uštrb priče i likova. Ovo je taj put 
Nisu problem Dylan i Opal, naprotiv, pa to je jedino živo u ovoj priči.
Glavni problem je Bilottino ostajanje u tinejdžerstvu. Nema tu nikakvih pomaka od Sclavija, štoviše, čitav taj Planet mrtvih je pad u još veći tinejdž. Da bih ovo pojasnio, na ovoj konkretnoj epizodi, nekoliko riječi.
Bilotta je ovo nazvao Priča strave i užasa. I već tu počinju problemi, ako sada želimo dekodirati ono bitno u priči, odnosno ideju. Bolji naslov bi bio Ljubavna priča i onda pravi odmak od kanonskog Dylana Doga, u kojemu nema realizacije ljubavi, nego uvijek nešto slomljeno, neostvareno, nedovršeno. Bilotta prihvaća taj kanon i ljubav gleda kao nešto strašno, nešto što zatvara ostale mogućnosti. On ne kuži da su te razne mogućnosti prazne i da je ta dilandog-filozofija tinejdžerska.
Ova priča bi se mogla zvati također: DYLAN PO DRUGI PUTA NIJE UBIO GROUCHA. Jer, ako niste skužili, Dylan ovdje bira Groucha umjesto Opal. Bira ostati onaj nezreli Dylan, koji umjesto da se sve više određuje, kako to muškarac i mora činiti, ostavlja si (prazne) mogućnosti, budućnost otvorenu u lošu beskonačnost (u kojoj opet i opet može doći bilo koja sjetna ženica u tužnom blue jeansu). Na razini priče je to provedeno kao drama: ako ostanem s Opal, Groucho mora umrijeti.
Da, ta simbolička kastracija Groucha bila bi zapravo oproštaj s tinejdžom i korak u muževnost. Primiš Opal, ako si već propustio Marinu, stegneš ju oko struka i pripojiš si. Dalje slijedi realni život, o kojemu maštaš i u kojemu blijede zombiji i čudovišta, i dakako - Groucho. Ne možeš živjeti s Grouchom 24 sata na dan, ako hoćeš ozbiljno živjeti sa ženom. To je to, tu je stvar jasna.
Znači, ako si postavio da je Opal ta, da je to taj idealan par - a na 150 stranica, Bilotta je razvijao upravo tu ideju - onda ne vidim smisla opet se vraćati na staro. Dylan i Opal su, na razini fabule, prošli uspone i padove, i došli do toga da ne mogu jedno bez drugoga, da oni jesu savršeni par. I onda hopla, Bilotta podiže ručnu, i hajmo opet sve ispočetka. Hajmo uklesati u kamen da ne mogu bez Groucha, ne mogu nego biti onaj besmisleni Dylan koji traži pravu ljubav, ali nema snage za realizaciju. Realizacija je uvijek 'ubijanje' mogućnosti, tj. to je i cilj: da dynamis prijeđe u actus, da ozbiljiš ono što je samo moguće. Labilni likovi ne mogu do actusa i Bilotta to ovdje još jednom pečatira s ovim dramatiziranjem. Jedan životni fakt koji muškarac mora proći, Bilotta, a i čitava ta dilandog komuna, pretvara u smrtnu dramu: ako odlučiš i izabereš ženu, ubijaš razne druge mogućnosti, čak se ide do histerija da ubijaš najboljeg prijatelja. Ali to je, naravno, pogrešno gledanje, falš filozofija za dječarce.
Uglavnom,
kako je Dylan razriješio dilemu? Tako da je otišao do (novog) Boga u ovoj sagi. Zatražio je da izbriše scenarij u kojemu su on i Opal savršeni par, e da bi mogao dalje glavinjati s Grouchom. I raditi što? Pa tražiti savršenu ljubav. To je taj loš cirkl, za koji mi u zrelim godinama više baš i nemamo razumijevanja. Ha, dok smo bili mlađi, nismo ovo ni kužili, a i imale su nekog učinka te gorke ljubavi. Međutim, pitanje je ima li sad uopće tinejdžera koji ovo čitaju ili to pratimo samo mi, od kojih su neki odrasli a neki ostali u cirklu. U svakom slučaju, mladalačka rješenja ne zadovoljavaju ni jedne ni druge.
Da se ovom prilikom samo kratko osvrnem na čitav serijal Planet mrtvih. Vidim da mnogi pričaju kako ovo nije taj serijal, da je pauziran i slično. Ne bih se složio, jer sve tri priče (Hicks, Priča, Sličnost suprotnosti) izrastaju upravo iz te sage. Tu priču o pauziranju možete uzeti i kao marketinški trik, jer Bilotta, a to je vidljivo, ne zna kako bi ono priveo nekom zaokruženom rješenju. Jer, pročitavši sada Planet mrtvih iznova, vidim da se otišlo na sve strane i sve skupa je labavo povezano, a u osnovi, nema se jasan smjer niti cilj. To što se kroz sve priče povlače veze, to je, s jedne strane okej, a s druge je opet loša beskonačnost, jer se stalno uvode neki novi "glavni" likovi, drugi fokusi i sve skupa je jako raspršeno.
Ako se hoće, i ove tri priče su povezane, međusobno, a i s Planetom. O ovim poveznicama, možemo pričati.
Za sada ću vam reći samo ovo, jer mislim da je malo tko skužio, odnosno, nisam vidio da je itko pisao osvrte u kojima bi objašnjavao ideje ovih priča.
Priča strave i užasa proizlazi iz Projekta Hicks tako da je sada Dylan, umjesto zarobljen u Hicksovom svijetu, zarobljen u svijetu Crandalla Reeda. Drugim riječima, Dylan si je našao novoga gospodara (Boga). Ne znaš koji je bezvezniji i dosadniji s tim metaglupostima. Ali, ako se hoće neka ideja u svemu tome, onda je to ovo što kažem: Dylan je sada zarobljen u svijetu Crandalla Reeda. Kako je on prešao iz jednog svijeta u drugi? Tako da je, prema epizodi Projekt Hicks, mislio na nešto stvarno (da bi se oslobodio Hicksa). I on je mislio na scene iz Morgane, odnosno, na svijet koji je pak stvorio Crandall Reed.
Tu ga mi nalazimo na početku stripa Priča strave i užasa.
Toj bih priči dao 6,5/10. A sljedećoj, Sličnost suprotnosti 3/10. Sličnost je baš bulšit. I nju publika još manje razumije, odnosno, ne razumije nitko ništa: ni ovaj koji piše predgovore ni ostali koji su nešto šturo rekli. A koja je ideja te priče?
E, to kad otvorite diskusiju.
Sličnost suprotnosti je dosadna priča, i svima nam ide na živce. No, i takva bedastoća mora imati nekakvu ideju. Ja je vidim ispod svih tih dozlaboga dosadnih namaza i vrtnje u krug. A da biste saznali koja je to, morat ćete se strpiti. |
 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13463 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 13/07/2025 : 11:59:21
|
SLIČNOST SUPROTNOSTI
Priča se da nismo više u Planetu mrtvih. A onda dobiješ ovu priču: glavni lik je Dalia. Malo je reći bezvezni i nebitni lik, ali potpuno podignut upravo u sagi, tj. u epizodi Smijeh će vas uskrsnuti. Da, nismo više u glavnom toku sage; no, ako niste primijetili, glavnoga toka odavno već i nema. Sve se razvodnilo, i zapravo, Bilottina saga je svojevrsna buratinizacija Dylana Doga. Na kraju ćemo dobiti da će Bilotta objasniti svakoga lika, možda i najmanji motiv iz originalne postave: Sybil, Rowenu, Groucha, Blocha, Xabarasa, Smrt, zrcalo, zeca itd. itd... U tom smislu, Bilotta bi bio tek nešto zanimljiviji Burattini. Možda pogodak za tvrde fanove, koji se još mogu poistovjetiti s kanonima, likovima i sitnim tričarijama. S druge strane, kod drugih čitatelja, počinje se osjećati zamor i sve skupa gubi draž.
Znači, Dalia. Ne bih mogao reći zbog čega je ova ženskica dobila razradu, provuklo ju se kroz tri epizode, a onda, ekspresno eliminiralo njaotrcanijom formulom o liku iz banalnih horor filmova koji remeti ravnotežu svjetova, pa mora nestati. Sličnu banalnost, Bilotta je proveo s tobožnjim Dylanovim sinom: svi ti likovi dolaze i nestaju, i to ide kao na traci. Ekonomija nekakve klasične strip postavke na taj je način narušena: ne možemo reći koji je smisao postaviti neki lik i fingirati njegovu važnost, da bi ga se u sljedećem trenu banaliziralo i prelazimo na dnevni red. Drugim riječima, ovo su momenti u kojima vidimo da Bilotta još ne vlada suvereno pravim stripovskim pripovijedanjem.
Ali, hajmo o toj Daliji, kad ju je već učinio tako 'važnom'.
Koja je ideja žvrljotine od ove priče?
Dalia dolazi kod Dylana kako bi joj pomogao naći Crandalla Reeda. Naime, ona se boji da dotični crtač stripova stavlja u svoj strip priču njezina života. A ta joj se priča ne sviđa. I tako ima neku maglovitu ideju naći tog Reeda.
Okej, ovo je standardna, možemo reći i šablonska postavka izvornog DD. Klijentice dolaze Dylanu, kažu problem i onda se razvija priča. Međutim, u našemu slučaju, praktički nema nikakve razrade. Nakon početne postavke, priče više nema, a jedino što imamo je stalno vrćenje u krug. Može se to nazvati kako mu drago, multiverzum, metastripovanje, pravorijek čitatelja mora glasiti: daj mi se skini više s tom dosadom.
Da je tome tako kako tvrdimo, posredni dokazi su komentari onih koji su pročitali strip. Ama baš nitko nije rekao ništa o priči, jer je a) nije razumio, a nije ju razumio jer b) priče jednostavno nema. Nasuprot tome, svi su zamuckivali o metastripovanju i ostale fraze koje ne znače ama baš ništa bitno.
Prijatelji dragi, došao je trenutak da dekodiramo ovu (nepostojeću) priču, tako što ćemo je uvrstiti u smisao. Tek time će Bilottino brljavljenje dobiti meso.
Znači, Dalia je došla k Dylanu. Ali zašto ona traži Reeda?
Tu se morate vratiti na prethodnu epizodu (Priča strave i užasa) te ujedno držati pri svijesti moje prethodno razmatranje (naime, upravo ono o Priči strave itd.)
Tamo smo utvrdili da je Reed stvoritelj ovoga svijeta u kojemu se (trenutno) nalazi Dylan (i Dalia). Klasični prikaz ovoga što kažemo, možete vidjeti na str. 152-154 u epizodi Priča strave i užasa, izdanje Ludens. Reed piše svoje priče i stvara svjetove, ujedno stvarajući likove čijim sudbinama se igra. Baš ovaj moment "igre" problematizira prvo Dylan (u prethodnoj epizodi), onda Dalia. Usput, na drugoj razini, ne puke fabule, nego analiziranje ideje, važna je ta tema odnosa Stvoritelja i kreature. Bilotta se tom motivu vraća svako malo, a najbolja razrada bila je u epizodi Svršetak je moj početak (usporedi moja razmatranja o tome, negdje u bespućima Antologijskih stvari). Lik Wernera bolji je, a nadasve priča je puno zanimljivija od ove bedastoće o Crandallu Reedu, koja je, na kraju dana, grozno dosadna.
Vratimo se na Reeda, stvoritelja svjetova. Dylan je ovo prvi prokljuvio, prije Dalije, pa je otišao Reedu i jednostavno mu rekao da izbriše scenarij s njime i Opal. To je uspjelo, i tako je Dylan dobio ponovo Groucha, a izgubio Opal. Međutim, nije se oslobodio Crandalla Reeda i njegovih petparačkih scenarija. To vidimo u ovom nastavku, a također i sam Reed doslovno kaže kako je Dylan zbrzao te mu nije stigao objasniti u čemu je stvar. Naime, na kraju Priče mi vidimo da je Reed prihvatio Dylanovu zamolbu što se tiče Opal i Groucha, ali i sugerirao neka sam odabere kraj.
"Odabiranje kraja" onda imamo u epizodi o kojoj je riječ. Samo što je tu upletena i Dalia, premda ne možemo reći po čemu je ona bitna u svemu tome. To je ona spomenuta ekonomija, odnosno Bilottin hendikep za ekonomiju priča, za ritam i držanje glavnog toka.
Uglavnom, budući da je Dalia strpana u priču, ideja je ovo. Ona također dolazi do spoznaje da je Reed ključan za sudbinu likova, pa tako i njenu sudbinu. No, njeno kretanje je suprotno od Dylanovog. Dok je Dylan pobjegao od ljubavi, Dalia zapravo svim silama hoće baš to. Mi smo nju ostavili u Smijehu kao poludjelu kuju, koja je postala vještica, jer ju je Groucho varao. I otada, ona traži tu pravu, izgubljenu ljubav. Drugima baca prepreke, čara da ne dođu do ljubavi, a za sebe traži i pokušava. To je smisao onih papazjanija u ovoj epizodi, gdje ona prvo izlazi s vitezom trubadurom, pa s revolucionarom itd. Ona zapravo hoće da joj Reed izbriše scenarij u kojemu Groucho ima drugu ženu, pa da žive sretno do kraja života. Hoće da Reed napiše lijepu bajku. Ako je uspjelo u Dylanovom slučaju s Opal, logika je da i njezin plan uspije.
To nas dovodi do, zapravo, imbecilnog naslova ove epizode. Sličnost suprotnosti. Bez ovakvog tumačenja, čovjek ne može reći što bi taj naslov trebao značiti. Šelićeva teza o "zastrašujućoj relativnosti" nije uvjerljiva, nije sadržajna. Sličnost suprotnosti je jedino Dylanov i Dalijin put, put koji vodi prema Crandallu Reedu stvoritelju svjetova i koji upravlja tim svjetovima pišući razne mogućnosti, odnosno scenarije. Suprotnost je što Dylan traži da mu poništi savršenu ljubav, Dalia pak želi baš to. Ali do smisla ovoga naslova se treba ovako probiti. Čitava priča je toliko konfuzna, da ni samome Bilotti nije skroz bistro i vjerojatno bi si učinio uslugu da pročita ovaj komentar.
No, mi smo vidjeli da Dalia nije uspjela u svom naumu. Nju je eliminirao Reed medij, eliminiravši i samoga sebe. O tim Reedovima mi se ne da pisati. Važno je samo znati da glavni Reed jest Reed crtač stripova, preciznije bismo rekli autor.
Dylan je njega pobijedio tako da je shvatio njegovu sugestiju. Nacrtao je svoju priču i napisao famoznu riječ - kraj.
No, onda, sljedeća stranica i hopla: opet smo u cirklu. Reed i dalje crta Dylana, odnosno nalazimo se točno na početku. Prošli smo čitav krug i počinje prva epizoda. Klijent zvoni, Dylan otvara vrata i možemo krenuti jovo nanovo. Kroz sve epizode, penjati se do Planeta mrtvih, pa do ove priče u kojoj će Dylan shvatiti da Reed stvara beskonačne i loše svjetove, pa će nacrtati on njega i zarobiti ga. A onda opet hopla - i sve ispočetka.
Ovim tumačenjem, došli smo do još jednog ključnog Bilottinog motiva, kojim nas je dobrano zagnjavio u ovoj trilogiji (Hicks, Priča, Sličnost). O tome na sljedećem predavanju. Osigurajte si stolicu na vrijeme.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13463 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 14/07/2025 : 09:26:25
|
Na početku epizode Projekt Hicks, Dylan se bori s Hicksom i u jednom trenutku pojavljuje se detalj s gornje slike. Možda je to prošlo neprimijećeno. Meni pak takve stvari ne izmiču, ali u tom trenutku nije bilo jasno zašto je istaknut Nietzsche. Kao, Hicks čita Nietzschea.
Međutim, kako čitaš dalje, javljaju se obrisi jedne ideje koja, čini se, zaokuplja Bilottu. Nakon lektire od tri posljednja specijalca, stvar se više-manje kristalizirala. Više-manje, jer ova najnovija Bilottina trilogija bez obzira na sve to i na dešifriranje, ostaje na razini izvedbe provedena konfuzno, i na kocu - dosadna.
Zašto Friedrich Nietzsche u Hicksovom kabinetu?
Tu je Bilotta podvukao svoju ideju, pozvavši se na poznatu Nietzscheovu temu "vječno vraćanje istoga". Ja sam već ukazao na njegovo koketiranje s filozofima (vidi, recimo, motiv pijetla u Pozdravu iz Undeada, te moje upućivanje na Platona, odnosno Sokrata - opet, potražiti u Antologijskim stvarima).
Ovdje nam je Bilotta dozlogrdio s tim motivom. Kad kažem "ovdje", ne mislim samo na Projekt Hicks, nego na čitavu trilogiju: Projekt, Priča i Sličnost. On se baš svojski potrudio da 'vječno vraća isto', ali avaj, to je za čitatelja mukotrpno. Ne vidim smisla u tom vrćenju motiva, bilo da je izveden na način klonova koji ponavljaju ono što su činili originali ili u još goroj inačici, kada strip crtač stalno vrti iste sheme. Osobno mi taj pokušaj ne igra ni kod Sclavija, premda sam tada bio zelembać, bilo je to nešto novo, a i nisam prošao sve i sva. Ne bih sada ni Morganu ni Priču ni o kome stavio u najdraža Sclavijeva izdanja, kamoli u remek-djelo, kako tvrdi Bilotta u Sličnosti. Nisam ni dugo uzeo te Sclavijeve priče, možda i zato da si ne porušim. Ma, jednom ću provjeriti kako bi mi to sada stajalo.
Uglavnom, Bilotta se pokazao opsjednut "vječnim vraćanjem istoga". Prvo je ugradio klonove u taj svoj motiv. Čak je samoga Dylana postavio kao klona. Opal pak u dvostrukom kodu pokušava se izbaviti od vječnoga vraćanja, studirajući jogu i indijske mistifikacije. Nietzsche i samsara.
Onda se Dylan tobože oslobađa, ali zapravo samo pada u još gori svijet vječnoga vraćanja istoga: iz Hicksova svijeta klonova u noćnu moru crtača stripova, koji je izgubio snagu, energiju i kompas. Tek tu smo u najbesmislenijim obratima, Crandall Reed otpušta sve kočnice pa likove provrti u krug. Svi ginu na najgroznije načine, onda se probude ili multipliciraju živote u drugim dimenzijama. I tako bez kraja i konca, puko redanje gluposti aka "vječnog vraćanja istoga".
Publika je pak, koliko sam vidio, sramežljivo treptala okicama na ove Bilottine egzibicije. Svi su vidjeli da nešto ne štima, ali nisu se usudili reći glasno i jasno. Ha, nisu razumjeli u čemu je greška, pa kaže tip "ne znam još je li mi ovaj strip dobar ili ne". Ne, nije dobar i to se Bilotti mora nabiti na nos. Vječno vraćanje istoga ne može se provesti doslovno, jer je to zamorno, dosadno i zbrkano. Možda postoji neki način, no, ja ga do sada nisam vidio. Ni Sclavijevi me ne oduševljavaju, pogotovo ne ove Bilottine brljotine.
I tako, dobra vijest za sve jest to da, prema analizi provedenoj u prethodnom postu (osvrt na Sličnost suprotnosti), Bilotta je napokon uradio puni krug. Došao je do kraja, tj. vratio se na početak i Dylan otvara vrata, prima prvu mušteriju te ciklus kreće iznova. Tu se sada više nema što dalje reći, osim ako ne želi sve ponavljati. Ali to bi bilo prebedasto čak i za Bilottu.
Znači, to je to, dobili smo "vječno vraćanje istoga", trilogiju po mjeri i sljedeća epizoda će biti odmak od tih gluposti. Vjerojatno slijedi daljnja buratinizacija, Bilotta će spuknuti nekog lika iz originalne postave, fokus usmjeriti u novom pravcu i idemo dalje. S obzirom na fenomen, slično kao i kod Zagora gdje kult traje još i dulje, takve buratinizacije su zapravo igra na sigurno. Tko je jednom urastao žilicama u čitavu tu zgradu Zagora ili Dylana, uvijek će imati neki minimum kada mu izvuku nekog izvornog lika, pa obrću, pojašnjavaju, produbljuju. U neku ruku, i to je "vječno vraćanje istoga", pa Bilotta može ostati kod svoje opsesije.
Za one entuzijaste koji se nadaju da će nešto biti pojašnjeno u sljedećoj epizodi, moram reći da ništa nisu shvatili. Bilotta je rekao što je imao, napravljen je puni krug i to je to. A sva pojašnjenja imate u ova tri predavanja i to ostavljam ljudskom rodu. Kada vam nešto nije jasno u vezi epizoda Hicks, Priča i Sličnost, jednostavno potražite ovaj topic i čitajte ove lijepe postove. Tu sve piše. Pozdrav, dobri ljudi.
|
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2403 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 14/07/2025 : 09:37:45
|
Odlična analiza, Stinky! Da Dusman ima viziju, angažirao bi te da napišeš pogovor idućem specijalcu. Nemam šta dodati, osim da je meni sve ovo bilo dosadno i da mi je to najveća mana stripa. S tim da je Priča strave i užasa bila zanimljivija, Sličnost suprotnosti sam jednostavno počeo listati od neke stranice, samo da dođem do kraja.
Jasno je da je Dilan stripski lik i da ne može postati ozbiljan, ostvaren muškarac kako ti to želiš al opet ne volim te debilne zaplete di "mora" izabrat Gručota umjesto Opal. Iritira me takva postavka.
|
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2403 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 14/07/2025 : 09:46:36
|
quote:
Originally posted by stinky
Publika je pak, koliko sam vidio, sramežljivo treptala okicama na ove Bilottine egzibicije. Svi su vidjeli da nešto ne štima, ali nisu se usudili reći glasno i jasno. Ha, nisu razumjeli u čemu je greška, pa kaže tip "ne znam još je li mi ovaj strip dobar ili ne". Ne, nije dobar i to se Bilotti mora nabiti na nos. Vječno vraćanje istoga ne može se provesti doslovno, jer je to zamorno, dosadno i zbrkano. Možda postoji neki način, no, ja ga do sada nisam vidio. Ni Sclavijevi me ne oduševljavaju, pogotovo ne ove Bilottine brljotine.
Da da zadovoljan sam sad kad vidim da sam odmah krenuo njurgati, već s Projektom Hiks. Ali stvar s tim dvosmislenim stripovima je šta uvijek mislim: ha ne znam, možda nešto nisam skužio, možda je to zapravo ful dobro a ja sam glup i tako to.. Žao mi je i potencijala stripa jer mi je Planeta mrtvih u jednom trenutku bila jako dobra i zapravo sam uživao u tim specijalcima sve do Projekta Hiks, iako sam bio i pomalo frustriran stalnim širenjem priče. Ha, nadam se da se Bilota još uvijek može izvući i zaokružiti sve na bar malo zadovoljavajući način. |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2403 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 14/07/2025 : 09:47:37
|
quote:
Originally posted by stinky
A sva pojašnjenja imate u ova tri predavanja i to ostavljam ljudskom rodu. Kada vam nešto nije jasno u vezi epizoda Hicks, Priča i Sličnost, jednostavno potražite ovaj topic i čitajte ove lijepe postove. Tu sve piše. Pozdrav, dobri ljudi.
🙂 |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Dylan Dog - Planeta mrtvih
