Pričajte o Dream Theater-u šta hoćete, ali uvek su imali vrhunske odjavne pesme na svojim albumima. Pesma je u suštini oproštajno pismo klavijaturiste koji je napustio bend nakon Awake albuma. Kevin Moore je bio genije i bez njega Dream Theater više nije bio isti. Prelepa pesma, umetnost.
Jedino bolje od metal grungea je metal progressive. Kakav ples napred i nazad između riffa i bubnjeva, a Moore stvara magiju na klavijaturama koliko njegov zvuk doprinosi atmosferi pesme... Numera takođe sadrži i suptilan nagoveštaj riffa još jedne pesme na istom albumu - Space-Dye Vest. Kompleksno i složeno u svojoj razradi, a tako jednostavno za slušanje kada sviraju majstori. Pesma je inače o zavisnosti od alkohola, nekada je najteže pogledati svoj odraz u ogledalu... Tema kojom će se Portnoy & Dream Theater baviti još mnogo puta u svojim kasnijim albumima.