|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15859 Posts
Member since 24/04/2012 |
 Posted - 24/08/2025 : 13:10:14
|
BLIND GUARDIAN
23. rujna 2025.
Tvornica Kulture, Zagreb
Pri pocetku ove tekuce koncertne godine promislio sam; ovo ce biti godina heavy metal svirki. I lijepo je to pocelo; Pantera, Pagan Fest, Dirkschneider, Godsmack, Harder than rock festival...
Ali iz objektivnih, ali meni tesko prihvatljivih razloga preskocio sam Saxon i njihovu festu slavljenja kompletnog Wheels of Steel albuma, te WASPovog izvodenja istoimenog prvjenca u zivo, (jer su svirali u blizini gdje ne idem), i to me je poprilicno razocaralo. Gorak okus u ustima isprati ce WASP u Boogalooa ubrzo, za koje sam vec uzeo ulaznicu, odmah po nekidan objavljenoj fantasticnoj vijesti, a i taj mi bend puno duguje jos od odbijanja svirke u Zadru 2012e na Metalfestu i uzasnih scena sa Megadethom uzrokovanih bas zbog svade dvaju velikih bendova te ruzne i proklete veceri.
U meduvremenu sam odgledao NIN, Manowar, Gojiru...tako da sam se prilicno, dostatno usrecio, a sad je evo sinoc dosao i Blind Guardian u metropolu nakon dugih 14 godina da donese jos malo utjehe, (jer to sto nisam uhvatio Saxon koji svira kompletan Wheels of Steel meni je grdna steta), mojoj metalskoj, (ili metalnoj ;), dusi. Kako vec...
Prvaci i doajeni power metal stila ili bardovi zanra kako ih naziva mnogobrojna sljedba, njemacki Blind Guardian svira vec 40 godina! A predvode ih konstantno sa ponekom izmjenom stila na albumima od samog pocetka pjevac Hansi Kürsch te gitaristi André Olbrich i Marcus Siepen. Veterani i vrhunski profesionalci glazbenici, kako to vec samo moze dati heavy metal.
Bend je prosao 'sito i reseto' i iskalio se tijekom vremena u jedno od najvaznijih imena scene i zanra te dobio duboku zahvalnost publike, koja je moze se to reci; slijepo vjerna bendu. Kako uostalom to i radi metal publika diljem globusa. A to i jest odlika metal bratstva koje je trajno i dozivotno te publika samoobnoviva. Vjernost do kraja. Bolje kazati; pravovjernost sa svim znacajkama religioznosti koja se javlja iznimno samo za ovu vrst glazbe.
A Blind Guardian ljudi bas vole!
I to se pokazalo sinoc i vise nego drugdje po svijetu, te se subotnji koncert pretvorio u pravu svetkovinu singalongsa na cemu bi pozavidio i jedan Mate Miso Kovac. A sve je rezultiralo i dodatnom minutazom kao nagrada zagrebackoj publici i njihovim gostima. I mogu ponovo kazati, u Zagreb se ide gledati koncerte. Svaki drugi, treci zavrsi sa dodatnim vremenom, rekao bi produzecima koji se ne daju drugima u drugim gradovima. Prokleto volim koncerte u Zagrebu i iznova se svaki put odusevim atmosferom i zaista se to mora napisati; poznavanjem materije. Profilirana publika koja sa izricitom svrhom i zeljom dolazi na ciljani koncert, nevjerovatna je! I tako vec desetljecima, da me iznova uvjerava u to. A i krasno je biti dio toga. Negokako.
I cijeli zivot hodcastim po koncertima, kako u blizoj okolici; Ljubljana, Sarajevo, Beograd... te malo dalje po Europi; Barceloni, Ateni, Pragu, Becu, Parizu, Milanu, Rimu, Budimpesti, Londonu (nedavno prvi put), pa jos malo dalje; Singapuru, Buenos Airesu... da ne nabrajam kao ludak, ali Zagreb je broj 1! I tocka!
I stoga i zato, sinocnja puna dva sata i pokoja minuta povrh, prvorazredne metal svirke.
Zivimo u vremenu kad se sve moze, kad u istom danu krenes iz Splita, a navecer si vec u Singapuru, a klikom 'misa' imas dostupnu svaku mogucu informaciju ovog svijeta i drustva, pa nije tesko provjeriti koliko Blind Guardian svira svoje koncerte. Kad nisu u festivalskoj skracenoj setlisti, to je uvijek super pristojnih sat i pol do postenih sat i 45 za ovu vrst glazbe.
A u Zagrebu 2 sata i pet minuta.
Ima tu nesto, zar ne?
Bez predgrupe, (a i sto ce im), od prve pjesme The Ninth Wave, preko gromogasnog; Dobra vecer zagrebe kao uvod u Blood of the Elves, preko prvog highlighta veceri; Nightfall, odsvirali su nam, bolje reci odprasili 18 pjesama.
Dupke puna Tvornica u kojoj se natiskalo po meni vise od 2000 ljudi, te rasprodane ulaznice vec od prije par mjeseci mogle su biti znak da se ide u veci prostor. Bocarski dom mozda. To ostavljam organizatoru na dusu jer mogli su prepoznati prostor za dodatnu dobit ako nista drugo, i sreca je da Tvornica sad ima skoro pa urednu klimu prostora inace bi svi bili gola voda. Ovako sam se, istina oznojio ko pas ali i hladio me je bar sustav sa stropa.
Na koncertima ako ne redovno a ono pocesto sto se moze vidjeti po svim objavljenim snimkama ima pregrst floskula, tipa; volimo vas, najbolja ste publika i ostala lazna preseravanja. U Zagrebu toga nema. Jer nema ni potrebe. I ovo sinoc je ponovo istinski dokaz. Hansi nije mogao ni pricati kakvo je bilo skandiranje. A kad je pjevao, publika bi jednostavno preuzela vodstvo i uglas pjevala tekstove. Pa kome to ne bi bilo milo... bendovi zive za takvo sto. Gustali su Boga svoga. Smijali se, pljeskali, mahali publici i naravno, ubacli u vecu brzinu!
Hansi ima inace taj prisan odnos s auditorijem i interakcija je izvanredna. Svaku pjesmu opise kako je nastala ili ubaci neku anegdotu. S sinoc mu je svaka deseta rijec bila Zagreb.
Inace su im koncrti vrhunski a ovaj je bio poseban.
Ja sam se nazalost podbocio na desnoj strani na zid negdje na sredini jer sam bio umoran kao pas i nisam mogao odraditi koncert u uzbibanom parteru, pa zbog toga na tom mjestu nisam imao najbolji moguci zvuk ali to sam si, sam kriv. Mogao sam proci i puno bolje na ovakvom koncertu. Koji je, reci cu to po stoti put, izvnredan primjer razlike slusanja nosaca zvuka i prave koncertne izvedbe, apsolutno u prednosti po svim stavkama ove potonje.
Priznajem, prije mi je bio malo cudan nacin na koji Blind Gurdian radi tekstove i stihove svojih pjesama, nekad davno jer se referiraju na J. R. R. Tolkiena, Stephena Kinga, Alana Moora...kao to je vec onako zamisljeno kako treba u originalu, ali sad mi je to sasvim u redu. Izraziti zahvalnost i ljubav prema odredenim djelima sad potpuno razumijem, i to mi je dobro. Zao mi je samo sto nisu odsvirali mocnu i odlicnu; Secret of a American God direktno prislonjenu na ostavstinu Neil Gaimana, a koja je do sada bila standardni dio repertoara. No sve ove ostale ipak su je uspjesno zamijenile.
Glazbeno sto se tice mojih zapazanja i osjetilnih senzacija tu mi je na prvom mjestu bubnjar Frederik Ehmke koji je u sastavu zadnjih dvadeset godina i sad ga se smatra punopravnim clanom, kao zamjena za prvog bubnjara Thomasa Staucha koji je 2005 otisao i osnovao Savage Circus i jos neke druge projekte.
I mogu reci da je ovo jedan od slucajeva gde je zamjena jako bolja od originala. Kako taj Ehmke udara duple bas pedale jedno je od jacih iskustava do sad. Inace su bubnjari podjeljenih umova na ceiri djela, za svaki ud jedan dio bunjarskog seta, ali ovaj je podjeljen 'na pola'. Do pojasa i od pojasa. On je cijeli koncert proveo u divljem ritmu duplih pedala, a gore setao prelazima kad ne bi 'unistavao' cinele. I u ovom slucaju to je bilo spektakularno koliko i jedinstveno.
Gitaristi su me kroz cijelu vecer podsjecali na najbolji gitarski par rock svijeta; K.K. Downinga i Glen Tiptona, i ja ovim Njemcima bolji kompliment ne umijem udijeliti. Dakle ne pricam o Hendrixu, Claptonu, Knopfleru, Satrianiu ili Vaiu. Vec o duplim gitarama. O svirci u dvoje. A ovo dvoje se besprijekorno razumiju.
I inace me u dosta segmenata podsjecaju na Judas i to poglavito Pain Killer album sa svojom strukturom solaza, sto se brzine i stila tice a upraznjava ga i njemaci bend.
A cujem i rani Queensryche te Helloween, recimo u meni jako dragoj pjesmi Majesty.
I ti i takvi momenti bas mi se i svidaju, nema rijeci o nekoj kopiji vec je to samo nadogradnja na osebujan stil Blind Guardiana.
Sve je cisto i perfektno. Ovo je epski, grandiozni metal.
A takvi su i refreni; velebni, operni, monumentalni, kao i svaka struktura njihovih pjesama bilo brzih bilo sporijih, elektricnih ili akusticnih. Sa melodijama i meduigrama srednjevjekivne glazbe s nekih engleskih ili skotskih dvorova.
Hansi ima glas i dandanas, ne libi ga se pustiti, onda kad mu je to zagrebacka publika dopustila, ako ga nije nadglasala...
Jos uvijek odlicno pjeva nako 40 godina.
Rekao je da smo Blind Guardian predugo cekali ali da to sad nece biti slucaj, pogotovo ne, nakon ovakvog koncerta. Dugo su se oprastali od nas nakon izvrsnog bisa sa Sacred World, Walhalla i Mirror Mirror.
Walhalla mi je bila posebno upecatljiva sa zbornim pjevanjem cjelokupne dvorane dok Stauch drzi goli ritam kostura pjesme na bubnju. Impresivno!
Ne snimam gotovo nikad nista s koncerata jer mi to odnosi paznju, ali dio ovog 'ludila' morao sam zabiljeziti.
Dakle, punokrvni heavy metal koncert sa nagradom za one koji zele malo vise i znaju malo vise. Uzivanje za sjecanje.
Hvala Blind Guardianu na ovoj srcanosti i predstavi nakon toliko godina a hvala i zagrebackoj publici koja je i nagradena od benda. Da nije takve publike, ne bi ni bilo ovakve svirke. I zato i dolazim u Zagreb te prelazim te nemile kilometre koji su mi vec i postali sasvim prirodni i normalni. Ude to u krv.
Bas kao i heavy metal.
Te ne pusta vise nikad!
|
Los cukar na fritulama! |
 |
|
Recenzije koncerata
