| Author |
 Topic  |
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
 Posted - 21/03/2025 : 16:40:28
|
quote:
Originally posted by frano
Dupli spominje realizaciju ispred ideje.
Može. I mora. Ako je ideja kilava.
Tragedija = kilava ideja.
Franc, ti si ko Maurović: "tu pod milim Bogom ništ' ne razumiješ."
Dupli pogrešno govori.
Ti još više.
Tragedija kilava??!
A prema definiciji, tragedija liječi, zacjeljuje i pročišćava.
Nešto što je kilavo, ne može zacijeliti čovjeka.
Tako da ti račun ne štima.
Pitanje je kako tragedija zacijeli čovjeka?
Zašto su Grci sami sebe liječili takvim pričama koje kidaju svijest, to još niste prokljuvili, makar sam stavio tekst gdje je baš ta točka objašnjena. Jel ti uopće hoćeš napraviti skok iz svoje nevrline i neznanja, franc moj dragi?
Čekamo duploga da odgovori kako to tragedija liječi?
A tebe, kad već izlaziš s nonsensima, čekamo da objasniš kako je to tragedija kilava?? Daj pojasni to malo, pa dijalog ide dalje.
|
Edited by - stinky on 21/03/2025 16:42:57 |
 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/03/2025 : 16:50:18
|
Mostarske želje i Tulipan kao tragedija.
Evo zadatak za učenike tribine o tragediji. U postovima već jesu postavljene filozofske odrednice što je to tragičko. Primijeni to na Mostarske želje i Tulipana. Ima li što tragičko u tim francovim stripovima? Kako treba presložiti sadržaj da bude tragičkog (ako ga nema)? |
Edited by - stinky on 21/03/2025 16:51:38 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
7419 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 21/03/2025 : 16:56:35
|
Epid u meni ne pobuđuje niš.
Šuplja tragedija. Sapunica.
Tolstoj, Dostojevski ... izvuku iz tragedije život.
To je već ritam života.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/03/2025 : 17:09:49
|
Daj prepričaj malo te Ruse. Karamazovi, o čemu se tu radi?
Zločin i kazna. Neki tip zatuče babu i onda onako, baš pasivno ruski cendra i ne zna kaj mu je raditi. Blisko hrvatskom nadrkanom sredozemnom filmu, tipa Haloa, praznik kurvi. Ritam života bolećivih nervčika.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/03/2025 : 17:11:54
|
Moje stare gluposti o Karamazovima:
PRIJE KIŠE, A POSLIJE KARAMAZOVA
Milčo Mančevski (ili možda Milčo M. Dostojevski?) pobrao je Zlatnoga lava u Veneciji, kao i nominaciju za Oscara za najbolji film na stranom jeziku. Naravno, i pregršt drugih nagrada. Sve to uspio je svojim prvijencem Before the Rain, 1994.
Uobičajeni osvrt kaže da se radi o filmu razlomljene strukture sastavljenom od tri priče koje se isprepliću. Priče o ljubavi koja je uvučena u krug nasilja. U etničkim sukobima strane su unaprijed određene, a pojedincima preostaje da se razvrstaju. Mančevski, međutim, varira klasičnu temu sukoba pojedinačnog i općeg, dakle inscenira pravu tragičku situaciju: pojedinac se ne miri sa zakonom (svoje) zajednice, odbija izabrati stranu. Zapravo, strana koju treba zauzeti, izdizanje iznad partikularnih etniciteta i odabir univerzalne ljudskosti, autorova je poanta. I ta poruka jest valjana, jest dobra i dopadljiva, ali na drugoj razini, ima u tome podosta naivnosti. Pa ni sam autor nije mogao i ne može izuzeti se iz vlastitog društva, iz vlastite kulture i tradicije. Iako načelno spaja dvije strane, dva tabora, raspodjela nije simetrična. Već na prvoj, najjačoj simboličkoj razini, kada se radi o ljubavi između Makedonca i Albanke, Mančevski radi upravo to: Makedonac i Albanka. I premda zabranjenu ljubav ponavlja dva puta, oba puta je muškarac sa makedonske strane, a žena sa albanske. Dakle, može univerzalna ljubav, ali makedonsko neka bude muško. Ta postavka ipak potkopava onu poruku o izuzimanju iz partikularnih etniciteta. No, da se ne radi samo o 'suptilnim sitnicama', lako se možemo uvjeriti gledanjem filma. Mančevski se utječe makedonskom kulturnom kodu, manastiru i pravoslavlju. Koliko god progovara ili želi progovoriti univerzalno, Prije kiše nije dezainteresiran i 'iznad' strana, nego je to prvenstveno makedonski film o makedonskom društvu. I tako je jedino pravo, zbog toga jest jedan od ponajboljih (ex i post) yu filmova, jer se autorov ratio rastvara u masi makedonskog vrela.
Da, ali kakve veze ima sve to sa Dostojevskim?
Fjodor M. objavio je svoj slavni roman, Braća Karamazovi, davno i vjerojatno nije imao pojma o makedonskoj stvarnosti onomad, a još manje u vrijeme Mančevskog. Bijaše to njegov posljednji roman. Ali Karamazovi su postali više od priče, a ujedno je sam Dostojevski napisao (pri)povijest jedne obitelji sa višeg stanovišta: Braća Karamazovi pokušaj su ruskog slučaja, izraz i prikaz ruskog društva u cjelini.
I tu se nalazi paralela. Prije kiše je zapravo makedonski slučaj, pokušaj izraza makedonskog društva u cjelini. Oba djela nastaju u vremena huda, u zraku se osjeća komešanje, napetost raste i sluti se raspad. Zato Dostojevski stavlja strašnu temu, ocoubojstvo. Od toga nema dalje, to je raspad svih raspada, rasap svih vrijednosti. Odstranjivanje glave, urušavanje čitavog poretka. Mančevski nije dosegao taj stupanj crnila, on slijedi Dostojevskog na manju potenciju. Kod njega tema varira (u već općepoznatoj formi) kao – bratoubojstvo. (Donekle se može iščitati ambicija da film bude i jugoslavenski slučaj.)
Poslovična teza glasi: bratski narodi, koji dijele zajedničku prošlost, pa često i kulturu, tradiciju, jezik, dohvatili se u krvavoj mržnji i osveti. Mančevski povlađuje tom mišljenju i prikazuje ga doslovno. «Bratoubojstvo» je u njegovu priču inkorporirano doslovno i dvostruko: 1.svaki etnicitet počini ubojstvo svog pripadnika; Albanci ubijaju Albanku, Makedonci Makedonca. 2.svatko ubija svog krvnog srodnika, brat sestru, bratić bratića. Dakle, teza je očita.
Ali, uz spomenutu paralelu, nalaze se još neke podudarnosti. Dostojevski upućuje čitatelja da piše roman o junaku koji «nipošto nije velik čovjek». Štoviše, taj je junak često po strani, a glavne uloge preuzimaju drugi. Zar Mančevski nije uradio to isto? Otac Kiril (Gregoire Colin), mladi isposnik, nije li to Aljoša Karamazov? Aljoša, koji je ruska nada i apsolutno pozitivan lik, koji se utječe ruskoj tradiciji i crpi snagu iz mističnog pravoslavlja, eto to je mladi otac Kiril na početku filma. Mančevski se jednako okreće tradiciji, pa i mističnome, sa natprirodnim slikama krajolika i freski. Čak je put oba junaka istovjetan, ili da kažemo kako Milčo preuzima postavku: mladi junak napušta manastir, on je potreban svijetu. No, ima tu jedne bitne razlike, rješenje koje makedonskog autora stavlja ispod Rusa i bliže romantičarskom snatrenju. Dostojevski upućuje Alošu u svijet, završava svjetovnim optimizmom: »E, a sad je dosta razgovora, idemo na karmine! Neka vas ne smeta što ćemo jesti palačinke. To je nešto iskonsko, vječno, ima u tome i nečeg dobrog.» Mančevski, iako kronološki njegov «Aljoša» završava time što napušta manastir, radi strukturnu promjenu i film završava tako da zatvara krug: početak u manastiru i završetak u manastiru. Štoviše, ne da je to manastir, nego su početak i završetak – od Rajskog Vrta do Rajskog Vrta. Otac Kiril, dakle ne ide na karmine (nakon ubojstva njegove sudbonosne ljubavi Zamire) i ne ide jesti palačinke, nego ga Mančevski vraća u manastir. Manastir koji je izmješten iz svijeta i koji pruža utočište od tog istog svijeta. To je također značenje jedne od završnih scena kada Zamira bježi tražeći spas u manastiru. Na neki način, Mančevski se opredjeljuje za svojevrsni eskapizam: pobjeći od vreve (recimo Londona) i ludila i posvetiti se «obrađivanju svog vlastitog vrta».
A gdje su onda druga dva brata, ako su ovo Karamazovi? Da, i oni su tu. Mitja i Ivan Karamazov su također u filmu. Njih oba nalaze se u liku Aleksandra Kirkova (Rade Šerbedžija), koji je počesto u prvom planu, baš kao što su to Mitja i Ivan pored Aljoše. Razočarani europejac, doduše sada nije više samo europski, već je to kozmopolit, a ujedno i nagonski balkanski tip koji biva određen svojim strastima. Poput Ivana otišao je s onu stranu dobra i zla naručivši ubojstvo čovjeka samo zato da uslika nešto uzbudljivo. «Sve je dopušteno.» Onda se preobrće u Mitju, banči i pije i vraća se korijenima.
Dostojevski je oba brata, te dvije ruske strane, prognao: prosvjećenog europeiziranog ciničnog intelektualca u ludilo, a strastvenu lakomu narodsku dušu u Sibir. Nadu stavlja u najmlađeg, neiskvarenog Aljošu koji spaja nešto od provjećenosti i nešto od narodskog, a najviše sadrži iskonskog ruskog duha što za Dostojevskog znači pravoslavno kršćanstvo blisko mističnome. I tog i takvog 'ruskog junaka' upućuje u svijet, da izbori bolju budućnost. Mančevski je, međutim, Ivana i Mitju iskupio, nije ih otpisao. Aleksandar Kirkov se nakon sunovrata vratio doma te učinio dobru stvar, općeljudsku. Sada može umrijeti pročišćen, kiša ga oslobađa. A otac Kirl, taj makedonski Aljoša, ostaje u krugu vrta i manastira. Manastir je gore, i tu se može odabrati ljudskost i ljubav. Ali makedonsko društvo ostaje dolje, i koliko god autorova poruka bila plemenita i dobra, dolje, u stvarnosti strane su zauzete i jasno odvojene. Time je ujedno jasno odvojen manastir od svijeta, pa ovakvo rješenje obrađujmo-svoj-vrt-i-volimo-se-univerzalno ne pogađa suštinu – previše je apstraktno. |
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
7419 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 21/03/2025 : 17:15:50
|
Mostar je epicentar bedaka.
Previše je tamo tragedija i iskopanih očiju. I do dana današnjeg, nitko ne pušta.
Prije bu Edip progledal.
Tulipan je tragi komedija požude.
Ma horor.
Nudim to Dješki ili Mataniću za igrani film.
Uglavnom,
Tragedija ili komedija imaju snagu
ako je motiv ispravan. Nekomu pomoći, recimo. Makar samom sebi.
Ako su starim grcima tragedije pomagale, poštujem.
Na mene se Edip ne prima.
Edip, Star wars, Blast ili Igra prijestolja - svako doba ima svoje sapunice.
|
Edited by - frano on 22/03/2025 05:40:00 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/03/2025 : 17:24:58
|
quote:
Originally posted by frano
Mostar je
Tulipan je
Tragedija mora imati
1) dostojnog, reprezentativnog junaka. nemre biti neki anonimus.
2) da taj dostojni, prijeđe iz stanja sreće u nesreću
3) a da to nije njegovom krivnjom
Kako sada po tom pitanju stoje Tulipan i Mostar?
|
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
7419 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 21/03/2025 : 17:37:48
|
More i obrnuto.
Iz nesreće u sreću.
Mislim, ritam je isti :))
Ipak, nema puno djela na tom valu.
Dostojevski je, slično kao Ivana, hvatao taj životni takt.
"Draža mi je moja nevolja, nego sva sreća ovoga svijeta."
To možeš prepoznati često i kod Dostojevskog.
Mislim banalno je.
Evo, sveži nam primjer okupljanja srbeka.
Nakon ovolko puno ljubavi i mobitela, nakon ovolko sreće, prelaz u nesreću i tragediju je ritmom zadan.
|
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
7419 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 21/03/2025 : 17:39:38
|
Nebu dobro, ukoliko ne promene takt.
Ili, ak mogu biti vječni studenti, nek dijele ljubav do kraja.
A, to ni Edipu nije uspelo.
|
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
7419 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 21/03/2025 : 17:47:15
|
Izmjenu sretje i nesretje bi trebali neuznemireno podnosit.
Štoviše, u vreme "nesretje" imamo priliku stvarno napredovat.
U tom smislu tragedija ima snagu.
Ne znam, jel slijepi Edip nekaj poslije zaključil?
|
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
7419 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/03/2025 : 17:56:18
|
quote:
Originally posted by frano
More i obrnuto.
Iz nesreće u sreću.
Ne može.
To vam cijelo vrijeme govorim, a ti i dupli i dalje ostajete u nevrlini: može ovak, može i onak. Nemre!!
Bitan je sadržaj.
To je temeljno.
Da netko iz nesreće prijeđe u sreću = to nije tragično
Aristotel navodi točno određene mogućnosti koje nisu tragične.
Nemreš ti ništ protiv Aristotela, franc, jer on je autoritet po tom pitanju. Ti nisi, ti možeš samo stvarati, i to ak' ti Bog da. Ono kaj slučajno nađeš, ti sam izmiliš = to je drek na šibici. Samo ako uđeš u vječni poredak, svijet ideja iliti u Božje misli, e onda si nekaj napravio kak spada. Evo, sad valjda bolje razumiješ.
Evo ti još slučajeva, koji po Aristoteleku nisu tragični:
1. da pravedan čovjek zapadne u nesreću, to nije vrijedno sažaljenja nego samo odvratno (tu usporedi glupaste stripove sličnoga sadržaja kojima naš markos pumpa publiku ili havc ili nove filmove. sve samo bedastoća ili odvratno.)
2. nepravednik iz nesreće u sreću - to je ponajmanje tragično, kaže A.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/03/2025 : 17:58:55
|
quote:
Originally posted by frano
Ne znam, jel slijepi Edip nekaj poslije zaključil?
Nije ključno kaj je Edip zaključil, nego kaj su Grci zaključili. I zašto su radili te tragedije da se čiste.
To sam vam pitanje postavio, da se sad sami snađete u ovom kuršlusu koji sam vam napravio na tribini. Odgovor je dat u tekstu i sad trebate biti dobri učenici i sami zaključiti ono što smo učili.
|
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1795 Posts
Member since 11/06/2008 |
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
7419 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 21/03/2025 : 18:50:24
|
quote:
Originally posted by stinky
quote:
Originally posted by frano
More i obrnuto.
Iz nesreće u sreću.
Ne može.
To vam cijelo vrijeme govorim, a ti i dupli i dalje ostajete u nevrlini: može ovak, može i onak. Nemre!!
Bitan je sadržaj.
To je temeljno.
Da netko iz nesreće prijeđe u sreću = to nije tragično
Aristotel navodi točno određene mogućnosti koje nisu tragične.
Nemreš ti ništ protiv Aristotela, franc, jer on je autoritet po tom pitanju. Ti nisi, ti možeš samo stvarati, i to ak' ti Bog da. Ono kaj slučajno nađeš, ti sam izmiliš = to je drek na šibici. Samo ako uđeš u vječni poredak, svijet ideja iliti u Božje misli, e onda si nekaj napravio kak spada. Evo, sad valjda bolje razumiješ.
Evo ti još slučajeva, koji po Aristoteleku nisu tragični:
1. da pravedan čovjek zapadne u nesreću, to nije vrijedno sažaljenja nego samo odvratno (tu usporedi glupaste stripove sličnoga sadržaja kojima naš markos pumpa publiku ili havc ili nove filmove. sve samo bedastoća ili odvratno.)
2. nepravednik iz nesreće u sreću - to je ponajmanje tragično, kaže A.
Slažem se, kak Bog da, tak ide.
Pika se sigurno i naš napor, al onda si u najboljem slučaju Kordej u crtanju. Ili Talajić.
Ekstremi tipa Maurović ili Zagorka - kroz njih Bog stvarno sipa.
Grčke tragedije su sirove strasti.
Aristotel samo špekulira.
Pa nije ni sve opcije tragedije nabrojal :)
Aristotel postavlja neke okvire tragedije, dok su s druge strane putevi Gospodnji čudesni. Pa tako su opcije tragedije, raznovrsne.
Pravedan, nepravedan, zgubljen ili pronađen, materijalni život bu svakog zdrobil. Tragično u materijalnom smislu.
Izmjena sreće i nesreće i dalje piči svojim tokom.
Dobra definicija tragedije bi bila kad se nešto "loše" desi u trenucima sreće.
I onda moraš šutnuti Aristotela i poverovat malom zagorcu "da nije svako zlo za zlo, nit dobro za dobro..."
Stinky, kaj si ti naučil od Edipa?
Jesi se pročistio uz njega?
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/03/2025 : 19:14:26
|
quote:
Originally posted by frano
Stinky, kaj si ti naučil od Edipa?
Jesi se pročistio uz njega?
Frano, ja već sijevam.
Meni čak ne treba Edip, kad sam se naučio od Schellinga. I Heideggera. I od mojeg androgina.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/03/2025 : 19:16:04
|
quote:
Originally posted by ridiculus
Pa kako sada o tragediji?
Daj se brzo uključi dok smo još tu. Vidiš da smo brzi i onda... ode vlak.
Tragedija je iznad komedije. Klasično pravilo. |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
960 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 21/03/2025 : 19:18:49
|
Malo je teško povjerovati da ljudi koji se bave stripom=književnošću o Sofoklovom Edipu znaju tako malo ili nikako. Pretpostavljam da ih odbija sama ta incestuozna situacija koju stvara slučaj/sudbina.
Evo, za one koji stvarno, ali stvarno o Edipu znaju malo:
https://www.lektire.hr/kralj-edip-sofoklo/
A za one kojima je mrsko čitati, da probamo pojasniti:
Ovu tragediju sačinjavaju šest čina, odnosno Prolog, četiri episodije i eksoda.
U Prvom činu saznajemo o tužnoj sudbini grada Tebe kojim vladaju car Edip i žena mu Jokasta. Uz neobilazni Hor/Zbor, tu su još i horovođa, Edip, sveštenik i Edipov šura, Jokastin brat - Kreont. Situacija je loša, porod je loš i nikakav, mještani a i sam Edip kao njihov vođ konstatuju da se neka velika nesreća nameračila na Tebu, da su bogovi ljuti ili da u Tebi živi neko neodređeno zlo. Edip šalje Kreonta da nađe vrača Tiresija i pošalje ga u Tebu da razjasni proročanstvo. U međuvremenu nam se postepeno otkriva da je Tebom prije Edipa vladao kralj Laj, muž Jokastin, ali je nesretnim slučajem pao na raskršću koje vodi u Delfi.
U Drugom činu se pojavljuje Tiresije, sav nevoljan i nadrkan i odmah zatraži da ga kralj otpusti. Edip se razjari jer Tiresije očito prešutkuje ono što uistinu mori Edipa, jer u srcu osjeti veliku strepnju da se nešto jako loše dogodilo. Iako ne dobija potvrde svojih strahova, Edip osjeti da je Tiresije loša namještaljka Kreontova. Kreont ga pokušava urazumiti da on ne želi njegov tron, jer i samom mu je dobro kao knezu, pošto Tebom praktično vlada i on uz sestru i zeta. Jokasta ih nekako izmiri, ali nijedan nisu načisto šta se koji kurac dešava.
U Trećem činu Jokasti dolazi glasnik iz Korinta i traži da kralju Edipu oglasi kako je car Polib iz susjedstva umro. Edip otkriva kako je pobjegao od svog oca Poliba i majke Merope, jer je u kafani načuo da su ga oni ustvari usvojili, odnosno otkupili. Strepnja se pojačava, triler je u usponu. Nemiri se šire i na Jokastu, jer ona se sjeća kako je zbog užasnog proročanstva da će njen rođeni sin ubiti njenog muža i oženiti je, ona svoju bebu otpremila negdje u šumu.
U Četvrtom činu Edip se sjeća pojedinosti svoga bijega i kako je na nekakvom raskršću u samoodbrani ubio svu svitu koja je iznenada odnekle naišla, te kako je nakon toga stigao u Tebu i za ženu uzeo udovicu Jokastu.
U Petom činu kulminira spoznaja. Iako ga je Jokasta upozoravala cijelo vrijeme da prestane istraživati, Edip traži istinu u želji da pronađe uzrok jada svog poroda i cijele Tebe. Nalazi Pastira koji mu zaokružuje scenu o primopredaji malog djeteta što nosi sa sobom auru nesreće.
U Eksodi, završnom činu, najveći strahovi Edipovi i Jokastini se potvrđuju. Slučaj je htio da je Jokasta, Lajova kraljica otpremila dijete u šumu da izbjegne proročke kletve - da će njen rođeni sin ubiti njenog muža, svog oca i obljubiti je i da će ona izrađati užasan nakot. Da se nesreća koja poklopi Tebu nikada neće okaniti. Glasnik pojašnjava narodu šta se tog tragičnog dana izdešavalo. Jokasta je poludila, zamandalila se u sobu i čupala si kose. Kad je Edip razvalio vrata spavaće sobe, zatekao ju je kako se objesila. Posiječe konopac i mrtvu je spusti na tle, a zatim uzme "zlatali" iglu iz njene haljine i sebe oslijepi.
U završnoj sceni slijepi Edip, potpuno slomljen, moli Kreonta da mu dovede kćerke (Antigonu i Ismenu), koje plaču od straha. Kune ga da mu ih ne oduzima, a ovaj na kraju veli: "Što ti za volju se svrši, u životu izda te".
Samo da budemo jasniji i da shvatimo da je ovo ipak ako ne najveća, onda sigurno jedna od najvećih tragedija u istorijatu književnosti i ne zaslužuje sprdanje.
|
Škafiškafnjak |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
7419 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
|
dupli
Senior Member
Croatia
1154 Posts
Member since 26/11/2009 |
Posted - 21/03/2025 : 19:38:33
|
Stinky, hoćeš da ti na primjeru koji svi mogu pratiti jednostavnom intervencijom u storiteling strip koji nije tragedija i hrvatska mitologija transformiram u tragediju i hrvatsku mitologiju ?
Uzmi franinog Papka i samo obrni da je bitka za Vukovar sadašnjost, a košarkaška utakmica u flešbekovima. Još nek je onaj momak u Vukovaru jedan od igrača iz utakmice. Sad ti je postavka "rat je utakmica", a ne kao kod frane "utakmica je rat". Nadmoćan protivnik, trener sposoban motivirati i izvući nemoguće iz tima ... radi sve isto kao i prije, sve ispravno, junački, ali utakmicu su dobili, a bitku gubi i još mu igrači ginu.
Čistokrvna autentična hrvatska tragedija a la Sofoklo!
Je li to to što hoćeš?
E, ali frano je frano, njega ne zanima katarza kroz sažaljenje i patnju.
On hoće katarzu kroz nadu i onda je njegov Papak utakmica u sadašnjosti, a rat u flešbekovima.
A tu katarzu kroz nadu je postavio još Novi zavjet i ljudi su to objeručke prigrlili.
Holivud još uvijek živi na tome i dobro zarađuje!
A grčke tragedije ne diraju više nikoga jer nitko više ne vjeruje u unaprijed određenu sudbinu, a još manje strepi od božje kazne, pa onda te tragedije djeluju neživotno i namješteno.
Je li tako frano?
E, ako hoćeš da od Mostarskih ili Tulipana presložim tragediju, moram ih ponovo pročitati jer se baš ne sjećam, a Mostarske nažalost ni nemam. Rasprodale se.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/03/2025 : 19:45:28
|
quote:
Originally posted by dupli
Stinky, hoćeš da ti na primjeru ...
E, bravo dupli!!
Sad već pričamo. Uuuu, ovo volim: kad uđete ovako strasno u temu. I s voljom.
Dobro.
Danas sam baš puno tu piskarao, pa da malo stanem.
Razmislit ću o ovome što si rekao i o tvom preslagivanju Papka.
Pa ću reći što mislim.
|
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
7419 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
7419 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 21/03/2025 : 19:57:36
|
Od Edipa ide i Edipov kompleks?
Prek Frojda, jel tak?
Kako god bilo,
na nekom klupku vremena, te priče su pisane u razdoblju "nesreće". Tako ih je zapalo.
Onda je došel Pinokio i poklopil Edipov kompleks.
|
Edited by - frano on 21/03/2025 19:58:14 |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Antologijske stvari
