|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13461 Posts
Member since 29/12/2001 |
 Posted - 12/07/2025 : 19:43:56
|
quote:
Originally posted by pcoro
Priča strave i užasa
Bilotta/Gerasi
Onako. Malo dosadno. Ovo je ljubavna priča Dilana i Opal, sa primjesama stripa u stripu i tim nekim meta forama, paralelnim svjetovima i tako to. Marčelo u predgovoru spominje Dugački pozdrav, a ima i referenci na Morganu. Lijepo, ali problem je u tome što između Dilana i Opal nema kemije, dosadni su. A onda je i sama priča dosadna. To zna bit problem kod Bilote, on voli bit pametan al nekad je to na uštrb priče i likova. Ovo je taj put 
Nisu problem Dylan i Opal, naprotiv, pa to je jedino živo u ovoj priči.
Glavni problem je Bilottino ostajanje u tinejdžerstvu. Nema tu nikakvih pomaka od Sclavija, štoviše, čitav taj Planet mrtvih je pad u još veći tinejdž. Da bih ovo pojasnio, na ovoj konkretnoj epizodi, nekoliko riječi.
Bilotta je ovo nazvao Priča strave i užasa. I već tu počinju problemi, ako sada želimo dekodirati ono bitno u priči, odnosno ideju. Bolji naslov bi bio Ljubavna priča i onda pravi odmak od kanonskog Dylana Doga, u kojemu nema realizacije ljubavi, nego uvijek nešto slomljeno, neostvareno, nedovršeno. Bilotta prihvaća taj kanon i ljubav gleda kao nešto strašno, nešto što zatvara ostale mogućnosti. On ne kuži da su te razne mogućnosti prazne i da je ta dilandog-filozofija tinejdžerska.
Ova priča bi se mogla zvati također: DYLAN PO DRUGI PUTA NIJE UBIO GROUCHA. Jer, ako niste skužili, Dylan ovdje bira Groucha umjesto Opal. Bira ostati onaj nezreli Dylan, koji umjesto da se sve više određuje, kako to muškarac i mora činiti, ostavlja si (prazne) mogućnosti, budućnost otvorenu u lošu beskonačnost (u kojoj opet i opet može doći bilo koja sjetna ženica u tužnom blue jeansu). Na razini priče je to provedeno kao drama: ako ostanem s Opal, Groucho mora umrijeti.
Da, ta simbolička kastracija Groucha bila bi zapravo oproštaj s tinejdžom i korak u muževnost. Primiš Opal, ako si već propustio Marinu, stegneš ju oko struka i pripojiš si. Dalje slijedi realni život, o kojemu maštaš i u kojemu blijede zombiji i čudovišta, i dakako - Groucho. Ne možeš živjeti s Grouchom 24 sata na dan, ako hoćeš ozbiljno živjeti sa ženom. To je to, tu je stvar jasna.
Znači, ako si postavio da je Opal ta, da je to taj idealan par - a na 150 stranica, Bilotta je razvijao upravo tu ideju - onda ne vidim smisla opet se vraćati na staro. Dylan i Opal su, na razini fabule, prošli uspone i padove, i došli do toga da ne mogu jedno bez drugoga, da oni jesu savršeni par. I onda hopla, Bilotta podiže ručnu, i hajmo opet sve ispočetka. Hajmo uklesati u kamen da ne mogu bez Groucha, ne mogu nego biti onaj besmisleni Dylan koji traži pravu ljubav, ali nema snage za realizaciju. Realizacija je uvijek 'ubijanje' mogućnosti, tj. to je i cilj: da dynamis prijeđe u actus, da ozbiljiš ono što je samo moguće. Labilni likovi ne mogu do actusa i Bilotta to ovdje još jednom pečatira s ovim dramatiziranjem. Jedan životni fakt koji muškarac mora proći, Bilotta, a i čitava ta dilandog komuna, pretvara u smrtnu dramu: ako odlučiš i izabereš ženu, ubijaš razne druge mogućnosti, čak se ide do histerija da ubijaš najboljeg prijatelja. Ali to je, naravno, pogrešno gledanje, falš filozofija za dječarce.
Uglavnom,
kako je Dylan razriješio dilemu? Tako da je otišao do (novog) Boga u ovoj sagi. Zatražio je da izbriše scenarij u kojemu su on i Opal savršeni par, e da bi mogao dalje glavinjati s Grouchom. I raditi što? Pa tražiti savršenu ljubav. To je taj loš cirkl, za koji mi u zrelim godinama više baš i nemamo razumijevanja. Ha, dok smo bili mlađi, nismo ovo ni kužili, a i imale su nekog učinka te gorke ljubavi. Međutim, pitanje je ima li sad uopće tinejdžera koji ovo čitaju ili to pratimo samo mi, od kojih su neki odrasli a neki ostali u cirklu. U svakom slučaju, mladalačka rješenja ne zadovoljavaju ni jedne ni druge.
Da se ovom prilikom samo kratko osvrnem na čitav serijal Planet mrtvih. Vidim da mnogi pričaju kako ovo nije taj serijal, da je pauziran i slično. Ne bih se složio, jer sve tri priče (Hicks, Priča, Sličnost suprotnosti) izrastaju upravo iz te sage. Tu priču o pauziranju možete uzeti i kao marketinški trik, jer Bilotta, a to je vidljivo, ne zna kako bi ono priveo nekom zaokruženom rješenju. Jer, pročitavši sada Planet mrtvih iznova, vidim da se otišlo na sve strane i sve skupa je labavo povezano, a u osnovi, nema se jasan smjer niti cilj. To što se kroz sve priče povlače veze, to je, s jedne strane okej, a s druge je opet loša beskonačnost, jer se stalno uvode neki novi "glavni" likovi, drugi fokusi i sve skupa je jako raspršeno.
Ako se hoće, i ove tri priče su povezane, međusobno, a i s Planetom. O ovim poveznicama, možemo pričati.
Za sada ću vam reći samo ovo, jer mislim da je malo tko skužio, odnosno, nisam vidio da je itko pisao osvrte u kojima bi objašnjavao ideje ovih priča.
Priča strave i užasa proizlazi iz Projekta Hicks tako da je sada Dylan, umjesto zarobljen u Hicksovom svijetu, zarobljen u svijetu Crandalla Reeda. Drugim riječima, Dylan si je našao novoga gospodara (Boga). Ne znaš koji je bezvezniji i dosadniji s tim metaglupostima. Ali, ako se hoće neka ideja u svemu tome, onda je to ovo što kažem: Dylan je sada zarobljen u svijetu Crandalla Reeda. Kako je on prešao iz jednog svijeta u drugi? Tako da je, prema epizodi Projekt Hicks, mislio na nešto stvarno (da bi se oslobodio Hicksa). I on je mislio na scene iz Morgane, odnosno, na svijet koji je pak stvorio Crandall Reed.
Tu ga mi nalazimo na početku stripa Priča strave i užasa.
Toj bih priči dao 6,5/10. A sljedećoj, Sličnost suprotnosti 3/10. Sličnost je baš bulšit. I nju publika još manje razumije, odnosno, ne razumije nitko ništa: ni ovaj koji piše predgovore ni ostali koji su nešto šturo rekli. A koja je ideja te priče?
E, to kad otvorite diskusiju.
Sličnost suprotnosti je dosadna priča, i svima nam ide na živce. No, i takva bedastoća mora imati nekakvu ideju. Ja je vidim ispod svih tih dozlaboga dosadnih namaza i vrtnje u krug. A da biste saznali koja je to, morat ćete se strpiti. |
 |
|
Dylan Dog - Planeta mrtvih
