Deers
Advanced Member
    

Croatia
9542 Posts
Member since 29/03/2004 |
Posted - 12/05/2025 : 23:19:20
|
Abadon: knjiga prva
Mihael Bađun & Denis Vedak
Moglo bi se jednostavno ovaj strip opisati kao: „svetski a naše“ samo kad to ne bi nosilo negativnu konotaciju da nešto tako dobro ne može biti naše.
A ovo je dobro, baš po pravilima struke. Bez obzira što autori ne kriju inspiraciju strip je više od toga. Cjelokupni strip, odnosno prva knjiga, je pravi punokrvni krimić po pravilima žanra: Imamo jezivi zločin povezan sa starim serijskim ubojicom koji se nekoliko godina pritajio, nefunkcionalne policajce koji pokušavaju funkcionirati makar poslovno, tmurna atmosfera, zabačene lokacije i otuđeni grad. I mrvicu nade koja pokreće radnju.
Ritam priče je lagan ali nikad spor. Svaki dio radnje služi priči i posvećuje joj se dovoljno vremena da se razvije. Možda, i samo na pravo čitanje, retrospekcija na događaje prije ove knjige djeluju kao rekapitulacija i dio koji se samo preleti. Kasnije, kad saznajemo, sa meni jako dobrim doziranjem, druge detalje tih događaja, odnosno ubojstava, stvari sjedaju na svoje mjesto. Razvoj događaja je toliko gladak da ti zapravo promakne koliko informacija prenesu. I ne samo to, likove, pogotovo glavne policajce, uz radnju se uspješno i karakteriziraju te razvijaju njihovu dinamiku koja ne stoji na mjestu. Naredni događaj je derivacija onog prethodnog i vidljivo je koliko svaki korak odlučuje kamo će se taj odnos odviti. Krimić kao žanr ne znači nužno novu ili nikad ispričanu priču, dapače, kao i svaki žanr voli se poigravati stereotipima. Kod krimića, osim priče važni su i atmosfera, pripovijedanje i držanja napetosti. Uvjeravanje čitatelja da su uvijek malo ispred likova da im popusti koncentracija i servira obrat. Tu svega toga ima, osim što je ipak ovo samo prvi dio gdje se najviše postavlja ploča i otkrivaju figure. Kirurški precizno, prva knjiga završava klifhangerom i vrijeme je da igrači otkriju svoje poteze.
Crtež je priča za sebe. Crtan, bolje rečeno slikan u realističnom stilu, i to s detaljima gotovo na razini fotografskog realizma, crtež izgleda kao da kadrove kleše iz stranica. Iz crnog mramora. Jer crnila itekako ima. I metaforičnog i doslovnog. Mihael Bađun ima oko za potez ali i za spomenute detalje. Bez obzira što su kadrovi većinom mračni on sa nijansama i igranjem svijetla uspijeva čitljivo i jasno prikazati scene, kretnje i likove. Kod crteža koji jako naginje realizmu uvijek se javlja problem statičnosti. Bađun se dosta uspješno hvata s tim u koštac i to na više način. Pojedini kadrovi su različitog stupnja dovršenosti i detalja, time pomaže oku da lakše fokusira tok gledanja i stvara efekt trodimenzionalnosti i, paradoksalno, dubine. Drugi trik je da plastičnosti određenih likova suprotstavlja plošnost kontura objekata i silueta. Tim kontrastom pojačava dinamičnost scena i lakše navigiranje kadrovima i tablama. Izdanje je također za pohvalu. Svo to crnilo i nijansirano sivilo je lijepo otisnuto. Ipak, ne preporučam čitati pod slabijim svijetlom, lako promaknu detalji. Naslovnica baš baš efektna. Nadam se skorom nastavku i zaokruživanju priče.
|
"Trzaj mišica i nad prazninom sam." |
 |
|