| Author |
 Topic  |
|
Combatrock
Advanced Member
Serbia
4906 Posts
Member since 26/12/2009 |
 Posted - 10/03/2025 : 20:35:30
|
Ovog Kolakovskog sam dobio za odlican uspeh u srednjoj skoli 
Bila je ljubav na prvo citanje. Preporucio bih Mini predavanja o maksi stvarima, Uzas metafizike, 13 bajki iz kraljevine Lajnoije. |
sangue navajo |
 |
|
|
ridiculus
Senior Member
1781 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 11/03/2025 : 10:19:08
|
quote:
Originally posted by Salkan
Salata.
Bila plata.
Ha-ha, kupio si knjiga koliko ja za skoro godinu dana. (Jedna mesečno. Naravno, ne računam pozajmice iz biblioteke i od prijatelja. ) |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
917 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 11/03/2025 : 11:17:24
|
Juče s posla vučem kesu punu knjiga
Ljudi se okreću i vidim da se pitaju
Dal je ovaj normalan
Ko danas čita knjige
Mora da je puk'o
:)
Odmah sam uzeo Dvorac i oduševljen sam uvodom. Vidićemo kako će se dalje odvijati.
Nakon Dvorca ide tvoj Hardy i njegova Tessa.
A onda Kolakowski od druga Combatrocka Sangue Navajo.
Na šta će sve to izać, ne zna se.
:) |
Škafiškafnjak |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1781 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 11/03/2025 : 17:36:12
|
"Moj Hardy" je više nego što zaslužujem!  Ali odakle ta Tessa? Neko hrvatsko izdanje ili englesko? |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17896 Posts
Member since 02/08/2002 |
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
917 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 11/03/2025 : 19:45:06
|
quote:
Originally posted by ridiculus
"Moj Hardy" je više nego što zaslužujem! Ali odakle ta Tessa? Neko hrvatsko izdanje ili englesko?
Logos, Split 1983
Prijevod: Berislav Grgić
@zeljko
Nema to nikakve veze
Kad skupiš 17000 knjiga, skontaćeš da si malo pretjerao
 |
Škafiškafnjak |
|
|
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17896 Posts
Member since 02/08/2002 |
Posted - 11/03/2025 : 21:47:54
|
eh nisam ja od tih
meni je granica 1000
stalno prodajem i kupujem
na prodaju
Thomas Hardy Pod zelenim stablom
Thomas Hardy Daleko od bjesomučne gomile
Thomas Hardy Neslavni Jude
|
Utabanim stazama ocaja! |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1781 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 11/03/2025 : 22:49:02
|
Pre par godina sam odlučio da kupujem samo knjige koje će dosta dugo služiti svrsi - što će reći, siguran sam da ću ih čitati više puta. Sve ostalo što me iole interesuje pozajmljujem. I onda vraćam, da ne bude nedoumica  (iako sam par puta omanuo...  )
Imam i nekoliko tema za razmišljanje i pisanje, od kojih sam jednu već davno obelodanio (podsetiću: poređenje Doylea i Christie).
Htedoh da pišem o preplitanju engleskih i italijanskih književnih i umetničkih poticaja i struja - ili da nazovem to njihovom viševekovnom ljubavnom aferom? - ali onda sam naleteo na tekst gde je to daleko bolje sistematizovano nego što bih ja mogao da učinim. Mada nije tu sve rečeno, i to mi ostavlja kutak slobode za akciju.
Upravo je izašla nova verzija Geparda, za Netflix, u šest epizoda. I to me podsetilo da je Lampedusa u romanu sledio Stendhala, koji je, kao svaki pravi visoki romantičar, sledio nikoga drugog do Šekspira. Ali Lampedusa je pored kreveta držao The Pickwick Papers (prema svedočenju njegove udovice), jer je cenio da je ta knjiga nepresušni izvor novine i inspiracije. I tako se nekako povezuju stvari koje čitam... |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1781 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 11/03/2025 : 23:16:24
|
Inače, kad smo kod Hardy-ja, ima jedna epizoda Inspektora Morsa - starog, ne ova nova kad je bio mlad - u kojoj on negde na početku čita neki Hardyjev roman, ali nisam uspeo da vidim koji u slaboj rezoluciji koju YouTube nudi.
Inspektor Mors je bio detektivska serija sa najviše književno-umetničkog sadržaja i aluzija od svih koje sam gledao. |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13458 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 16/03/2025 : 11:33:52
|
quote:
Originally posted by Salkan
Šta je pobuna? Apstrakt, težnja, smisao ili dokaz u istoriji?
Pa evo, ti kaži: što je pobuna?
"Moguće bi bilo tako dokazati da za ljudski duh mogu postojati samo dva moguća svemira, svemir svetog i svemir pobune."
Camus ti je u kretanju: iz svemira pobune u svemir svetog. Čitava ova njegova rasprava o pobunjenom čovjeku je to kretanje. Mene je čak iznenadio, jer sam ti prije bio rekao daje on gluperda, odnosno teški ateist. Međutim, nakon što sam ponovio Pobunjenog čovjeka, zadovoljan sam Camusom. Ušao je u kretanje i ishod bi mogao biti samo - pomirenje. Odnosno, svemir svetog. U Pobunjenom čovjeku još nema tog zaključka, ali je barem uradio odmak od odvratne francuske ekipe salonskih ljevičara. Zapravo je to njegova pobuna, jer nije mogao živjeti tu laž. Laž ljevičarenja. Trabunjanja o revoluciji.
Pobuna je njemu alat da se odmakne od revolucije. To je kretanje. Kako još nije došao do zaključka, izmislio je sebi distinkciju: pobuna i revolucija. Revoluciju je opisao u poglavljima Metafizička pobuna i Povijesna pobuna. Došao je da revolucija ne valja, ona je nihilizam i logika ubijanja.
Ali si ostavlja tu malu nišu, pobunu. Jer, još ne shvaća temeljno: što je to zbiljski svijet? On polazi da je zbiljski svijet ovaj osjetilni svijet. U tome se otkriva da on NIJE filozof. Ali je u kretanju da to postane.
Odstranivši revoluciju kao laž, Camus se okreće umjetnosti.
Međutim, za razliku od tebe, ja kažem da on nije filozof i nema jasne uvide što je umjetnost.
To bise moglo pokazivati, jer sam paralelno s Pobunjenim čovjekom dovršio Schellingovu Filozofiju umjetnosti.
Filozofija umjetnosti je nastala više od 100 godina prije Pobunjenog čovjeka, pa ipak u njoj ima temeljitije i korjenitije sve ovo oko čega Camusova misao lebdi. Schelling je već izvršio sintezu i zapravo, mjerodavno opisao o čemu se radi. Problem je što j taj jezik teži od Camusovog i što izgleda kao mindfuck. Ali, to što Camus zamuckuje, Schelling je već objasnio. Kod njega nema klaćenja u svemir pobune, jer on zna da je zbilja svemir svetog.
Probat ću možda pokazati to na povezivanju Camusove sredozemne misli i Schellingove filozofije grčke tragedije. Kažem možda, jer za takvu sintezu treba napor. Napor koji je ovdje možda izlišan, jer tu se kreću maconi, ateisti i generalno skroz zabludjeli. Ti imaš trud i razvoj, no još si u zanosu. Kao u knjizi, jedna zanimljiva misao: "Nijemci se u svojim meditacijama zanose, umjesto da se smiruju." Ovaj Camusov prepad na Nijemce je simpatičan, no, po meni, on ne poznaje filozofiju i nije u zavičaju čak ni kod Hegela, kamoli kod Schellinga. Da, njegovoj sredozemnoj misli može tako izgledati, jer ono što on zove njemačka ideologija kreće se u višim sferama i želi shvatiti neshvatljivo: prožimanje konačnog i beskonačnog. Za običnog sredozemnog čovjeka, ta misao jest takva da izaziva epilepsiju. Ali, također smatram da je, evo uzmimo sad Schellinga, dosta dobro, koliko je to ljudski moguće, shvatio i pokazao najdublji ponor i najviše nebo.
Tvoj zanos u Camusa, još nije prava filozofija, odnosno smirena zrela meditacija. Možda tako i treba: na početku i treba biti silovit zanos. Staviti sve u pokret.
Ali doći u pomirenje, to je ono na granici razaberljivog. Pobuna je početak. Njemačka radikalna meditacija je tu mač, ako se čovjek uštopa na razini pobune. |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47575 Posts
Member since 09/12/2005 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13458 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 16/03/2025 : 11:56:43
|
quote:
Originally posted by ridiculus
Pre par godina sam odlučio da kupujem samo knjige koje će dosta dugo služiti svrsi
Da, tako sam i ja mislio. Ali, kada se uđe u kretanje, dolazi do nepredviđenih stvari.
Prije 20 godina, nauzimao sam se knjiga iz čistog marksizma. Haha, još sam držao do te gluposti. Najbolji, ili netko koga sam htio upijati, bio mi je Marcuse. Uzeo sam valjda deset njegovih knjiga, možda i više.
I? Što je ostalo od tog zanosa, kao ovog Salkanovog zanosa?
Čami mi po policama, plus ostali marksistički šrot. Marx-Engels-Lenjin u 10 knjiga izmješteni na selo, dahću na dnu neke kutije.
Paradoks je: kada sam bio početnik, i neznalica, kupovao sam knjige i knjige. Gomilao. Danas, kada sam prezreo, kupujem malo. Danas kada razumijem sve što čitam, više mi se ne da kupovati. Ne zato jer ne bih htio, htio bih. Ali mi se ne da: tražiti, naručivati, čekati poštu kao nekada. Uostalom, imam na policama bezbroj.
Danas samo probrano.
A i to je u previranju i moji interesi skaču u ekstreme. Ali još ima zanosa. Više ne znam je li to dobro ili ne. Pukovnik Kurtz u džungli: pomirenje... pomirenje... |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
917 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 16/03/2025 : 14:12:16
|
quote:
Šta je pobuna? Apstrakt, težnja, smisao ili dokaz u istoriji?
Pa evo, ti kaži: što je pobuna?
Evo kažem: Pobuna je konkretizacija koncentrisanih snaga, misli i energije u cilju odupiranja nepravdama. I ti i ja vrlo dobro znamo u kakvom tuntavom svijetu živimo, koji se - čini se malo bolje ovih zadnjih dana - uopšte nije promijenio u odnosu na Camusov svijet. Možda je njemu pobuna tampon - kao što kažeš i to ne mogu trenutno osporiti - da se odmakne od revolucije kao pogubne kretnje, koja je u svojoj suštini konkretizacija nasilja, terora i ubistva, ali stoji, itekako stoji da Camusova Pobuna pije vode.
Ja sam svoje izlaganje o putu ka Camusu obrazložio precizno, u upisima iznad Pobunjenog možeš vidjeti da je prvo što sam napisao "Camusova kretnja se ne može okarakterisati pravolinijskom", što znači: da, on se kreće, da, on se ne kreće pravolinijski, da, on nikako ne može biti filozof u punom smislu te riječi i da! on jeste filozof i izrodio je nešto pozitivno jer se odmakao od dendija, od prenemaganja i glupiranja, odmakao se daleko od ostatka, ali mu to nije alibi, jer je Camus prije svega stvarao i Pad i Stranca i Izgnanstvo i ostale stvari, pa tek onda (i/ili uporedo rodio sve svoje eseje). Jer ipak ova tri komada koja sam zabilježio nisu filosofski traktati no kompleksni eseji i ultimativna kombinacija konkretnog književnog djela koje je dostupno svima i ne želi da odbije ikog.
Možda Camus i jeste bibac. Kolko se sjećam naše lične prepiske, nismo se složili u bitnoj stvari: Strancu, odnosno u momentu Mersaultovog promišljanja nakon što ga zatamniče. Da, on vrišti u svojoj pobuni protiv svega, i protiv Boga tobejarabi, ali se sjećam da ti tu nisi mogao prepoznati tračak nade u praznini koju Mersault ostavlja nedorečenom. Ja jesam: ja sam vidio izgubljenu dušu koja je toliko ogoljena u svom nasilju i besmislu da vapi za spasom i da želi taj spas. Ti si vidio: neka me posjeku i neka mase vrište dok mi giljotina pada na glavušu. I sve to stoji. Zato Camus možda i jeste bibac, glupak, naivko i tupadžija.
Vidiš, što se tiče mog "zanosa", kako ga zoveš, moram obznaniti malopređašnju situaciju. Dok pijem kapućino i dok me opslužuje jedna jako lijepa, mlada i napupala konobarica, ja završavam Dvorac od Kafke i pokušavam pribilježiti par teza koje želim iskoristiti kad budem napravio upis o tom sjajnom romanu, ovdje na pdfu (i nadam se da ću ga upisati još večeras, ako me utakmica i Barsa ne ometu). To je jako težak posao. Pronaći poveznice kojima manipuliše genijalac Kafka. Evo mog zanosa u toj sličici, dok tiho svira neka bezvezna pop-muzika (jer je uviđavna konobarica kojoj se sjaje okice dok se vrti oko mog stola stišala ton da ne bi ometala moj rad): meni srce zatitra kad vidim da sam i jednim svojim upisom probudio interes na ovom forumu.
Znaš, stinkač, ja sam davno odlučio da ne želim da komuniciram sa ljudima koji me ne žele shvatiti i ne prepoznaju moj trud. To je moja pobuna. Moja pobuna je i to što si me svojim komentarima uzbunio i probudio želju da ti odgovorim. Moja pobuna je i to što ti zamjeram pa si me skrenuo sa puta, jer želim da ovu raspravu nastavimo i u Kafkinom Dvorcu narednih dana. Moja pobuna je što sam ostavio kapućino, konobaricu sjajnih okica, okrenuo se i došao kući da upišem ovaj post. Tvoja pobuna, pak, je dotezanje u definisanju Camusovih promišljanja. Tvoja pobuna postoji otkad postoji tvoj nick. Ti pokušavaš da uzbuniš uspavane medvjede i da razmijeniš ideje, da ponudiš svoje misli, jer ti ne odgovara učmalost, letargija i lelemudanje. Ti si u pobuni, konstantno.
To je pobuna. To su naše pobune. A Camus je toliki maher da je i pored sveg ostalog posla u životu imao snage precizno analizirati kretnje pozitivnih misli u istorijatu filozofije kroz prizmu "sredozemnog čovjeka", da. Ja u njegovim djelima vidim ili malo ili nikako jeresi i svečano tvrdim da si žestoko pogriješio kada si na njegovu misao gledao isključivo kroz Stranca.
I nemoj me više zajebavat sa Camusom.
Nastavićemo u Dvorcu ovih dana, budi tu negdje.
Lijepo sam ti rek'o da bi nam trebao kamion krompira da sve to lijepo posložimo i analiziramo ljudski. |
Škafiškafnjak |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13458 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 16/03/2025 : 14:46:56
|
quote:
Originally posted by Salkan
da si žestoko pogriješio kada si na njegovu misao gledao
U pravu si.
Skroz sam ga krivo gledao, zaboravivši njegovo razmatranje u Pobunjenom čovjeku. A zaboravio sam i Sizifa. Sve sam ja to davno čitao... bio je siječanj... ili januar, ne sjećam se.
Inače, dobar ti je ovaj zadnji post.
Moja je greška što sam toliko otišao na dalek put, da već sve i svakoga stavljam u posloženi sustav. U sheme. Tako sam Camusa, ne sjećajući se konkretnih rasprava, a znajući besplodnost francuskog ljevičarenja, automatski potrpao u tu shemu. Mislio sam da je njegov ateizam tupast i isključiv. No, Pobunjeni kaže da nije. Da je u kretanju.
Sada, kad znam bolje, kažem: solidna je knjiga Pobunjeni čovjek. Meni ne naj naj, ali baš solidna.
Ne moraš pričati o Camusu i Schellingu ako nećeš. Ja ću to više za sebe, a i da stavim jedno razmatranje za neke buduće, koji dolaze nakon nas i koji će nastaviti. Nastavit ću u antologijskim stvarima. Kako je ono što Camus hoće, Schelling već riješio stoljeće prije. |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
917 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 16/03/2025 : 19:46:21
|
Ja recimo nisam imao pojma, nekada kad sam bio mlad i neiskusan, šta „besmisao“ znači i na kraju, krajeva, zašto postoji nešto što se naziva birokratski aparatus i koja je njegova svrha. Kad sam sticajem okolnosti, pritisnut krizom, stupio u jednu takvu nakaradnu tvorevinu, nije mi trebalo puno da se prvo izgubim, pa i da se izborim, stanem nogama na zemlju i dublje promislim o okruženju u koje me je život odnio. Trebalo je doduše, da prođe mnogo mjeseci da bih se sabrao i počeo ispravno razmišljati o svemu; misli koje su se kotile uglavnom su dolazile pod silnim pritiskom pomenutog besmisla, da bi se na kraju, u svom sazrijevanju manifestovale kao ideja. A ta ideja je sledeća, pa nudim svoju materijalnu odgovornost: birokratski je aparat hidra, hobotnica ludila u kojoj važe zasebna pravila, potpuno besmislena instanca koja ne samo da se samoizjeda, nego implodira u svom besmislenom postojanju – u toj ograničenoj kvadraturi; i na kraju, svi koji su pošteđeni treba da se osjećaju sretno jer nisu dio toga užasa. U završnoj fazi nestajanja, taj parazit jede sam sebe, svoje biće, svoje postojanje, troši svoje sluge i pretvara sve u pepeo i prah, iz jednog jedinog razloga: nije nikad ni trebao da postoji u toj formi, a kamoli da se širi i da mu se dopusti da razvija svoje lične kvazifilozofije. Jadno je društvo u kome pojedinci kao vrhunac svoje karijere vide službovanje takvom hororu.
I
U nešto dubljem kontekstu, ovaj „staromodni“ način pripovjedanja, namjerno naglašen da bi što jasnije i poštenije oivičio zagušenost = besmisao postojanja potpuno vjerodostojno govori o još jednom aspektu „Dvorca“. Relacija između Onog Jednog i nas vječno potčinjenih ne može se po mom mišljenju tražiti na ovaj način. To što Kafka na kraju svog mučeništva želi da dokaže u kakve je krize pao znak je da se kretao pogrešnim putem. Svako njegovo pješačenje prema Dvorcu govori u korist te teze. Međutim, on je to znao i potpuno je svjesno svaki put krenuo prema svojim nalogodavcima. Znao je, svakako i to da ih neće upoznati, pa sad treba dobro odvagati u kakvom stanju je čovjek koji sa takvim saznanjem opet bira istraživanje, želi da zna više, želi da Ga vidi i upozna, kada ga je već On pozvao i zaposlio. Ostaje samo da u njegovim Dnevnicima provjerim trag ili naznaku traga, gdje je to on naredio Brodu da kao nasljednik spali preostale neobjavljene rukopise, tj. zašto je Dvorac bio među označenim za vatru.
Ovo genijalno remek-djelo nosi toliko slojeva mudrosti i iziskuje duboka promišljanja o relacijama koje se gomilaju iz poglavlja u poglavlje. Nije to džabe pa je označeno kao možda i najznačajniji Kafkin rad – ako se gleda iz ugla onog što nam je ostavio za dešifrovanje. Iako se može posmatrati na Dvorac kao konačni udarac onome što je porođeno u Procesu, nije to, u suštini, vjerujte mi na riječ, samo o birokratiji i o besmislu postojanja, ne. Kafka je kažu, bio ateist. On je po meni samo još jedan u nizu koji je tražio Boga. On ga je očajnički tražio, nudio Mu je svoja iskustva i svoj bijes zbog ovozemaljskih nepravdi da ga izazove da se pojavi. On time ne čini ateistu. On je bio agnostik, on je bio neko ko zauvijek postavlja pitanja i traži. Koliko nas ima da se otrgnemo od dendizma i da obećamo da ćemo prestati valjati se u komforu; koliko je ljudi koji će se odreći komfora radi istraživanja i popunjavanja praznina u duši? Koliko nas ima spremnih da se damo za ideju i odbacimo ugodu? A naposljetku, koliko nas ima dovoljno hrabrih da tretiramo svoje senzore i pravovremeno reagujemo na svaku nepravdu kojoj posvjedočimo?
Neke sličice iz ovog fenomenalnog romana ostaju vječno urezane u pamćenje: gostioničarka bičuje mušterije koje se vrzmaju oko Olge; upad u Barnabasovu sobu i sva ta groteska...dijalozi sa sujetnom Friedom. Intelektualni okršaji sa malim Hansom Brunswickom. Ma čista desetka, nemam pravih riječi. Velike je stvari izrekao Franz u ovome djelu da bi impresija mogla biti iskazana jasno, čisto i iskreno. Nema tolike šume da se posječe da bi se napravilo dovoljno papira na kojem bih pisao o Dvorcu. Nema toliko dugog života da se u nj ogleda primjer gospodina zemljomjera K, ali ne zbog spektakularnog postojanja i uvlačenja u priču, ne. Nego zato što i razumijevanje o njegovim nevoljama eskponencijalno raste onako kako rastu saznanja gospodina K da se, bez obzira na besmisao njegovog djelovanja u selu, ipak mora stići do cilja – ne zbog tvrdoglavosti, već upornosti koja jedina može donijeti traženi rezultat. K., naime ne želi ispunjenje svojih ličnih želja, već iz poglavlja u poglavlje postaje jedan od nas i dokazuje koliko se čovjek mora potruditi i napeti da se preskoče rastuće prepreke.
II
Ako bi pokušao približiti siže ovog romana zainteresovanim stranama, možda bih pokušao razdijeliti ovo masivno štivo u dvije odvojene, kratke studije u kojima ću promijeniti pozicije jasno određenih faktora u ovoj utakmici. Prvo probajmo objasniti Mašinu protiv XY (K). Dakle, samo besmisleno postojanje birokratskog aparata je teret dovoljan da ga nijedna viša upravna instanca ne može vječno nositi. U modernim društvima, od kojih je Kafka ispravno strahovao i ujedno ih predvidio, država upravlja čovjekom u modalitetu ideja-aparat-represija. Negdje u crticama se smještava zakonska legislativa, koja naravno, prevashodno postoji da bi zaštitila 1) državu 2)aparat 3)istomišljenike. No, pažnja se mora obratiti na vezivno tkivo u tom modalitetu, odnosno najbitnije sredstvo kojim će vlastodršci postići puno više nego motkom, palicom ili haubicom. Trend je u posljednjih nekoliko desetljeća da Država neobuzdano širi svoj aparat stvaranjem nepotrebnih pododjeljenja i upravnih instalacija da bi 1) osigurali glasačko tijelo 2) uhljebili osobe koje su zaista, nesposobni raditi bilo koji drugi posao no smrditi po kancelarijama. Namjera Države je jasna: moram se održati svim sredstvima, sve mi je dopušteno!
U pogledu Dvorca, koji može predstavljati vrhušku jedne takve instalacije, prvo što odvajam od ovog proizvoljnog mišljenja je momenat koji detaljno opisuje odnos seljana prema Barnabasovoj porodici, nakon što je Amalija odbila Sortinijevo drsko pismo. Seljani nisu zaprepašteni njegovim pohotnim i prostim vokabularom – jer im nije ni bitno šta tu pobogu piše – nego se zgražaju nad činjenicom da je mlada Amalija odbila otići u krevet jednom Činovniku. Dalje, bitan je momenat i dio koji opisuje požar koji se u skoroj prošlosti desio u Selu. Vlast iz Dvorca je poslala zaglušujuće i užasne trube da bi uznemirili seljane tokom te proslave vatrogasnog društva, što se nekako izvrnutim redoslijedom pokazalo kao glavni razlog požara i velikih nemira u Selu. Dvorac precizno i planski stvara neugodu, grupiše seljane i potiskuje ih u sjenu, te održava u mraku, unižava njihovo postojanje i na kraju: otuđuje ih.
III
Drugi ugao gledanja bi pretpostavio XY (K) protiv Mašine. Pogledajmo primjer Olginog i Amalijinog oca. Nakon što je pretrpio sve nevolje sa pomenutim odbijanjem Činovnika, on oblači svoje najbolje odijelo i mjesecima, po kiši i snijegu, čeka na drumu kada će kočija sa Činovnicima proći ne bi li se praktično bacio pod točkove u nadi da će mu oprostiti. On u suštini ne zna šta mu se ima oprostiti, ali svi oko njega shvataju i odobravaju njegov postupak. Otac ima pravo što se baca pod kočije da bi mu Dvorac oprostio odbijanje njegove kćerke da pođe u krevet jednom Činovniku. Dalje, u ovom velikom romanu proteže se jedna vrlo delikatna potraga – nama jedinog poznatog „svijetlog“ lika (koji nije nikakav lučonoša, već obični čovjek koji odbija da povjeruje u svrsishodnost takvog aparata i takvih relacija), koji će teškim mukama nailaziti na glasiće razuma, male i nebitne seljane koji se boje svoje sjene, kriju u tami i tamo šapuću – ne o nepravdi, već o svim „svojim greškama koje su vodile da Dvorac bude ljut na njih“. K nosi određenu dozu pobune, ali ta pobuna se prisilno i postepeno gasi u svakom trenutku kada on nailazi na nevjerovatnoće i nerazumna ljudska bića. K pokušava da odabere pogodno mjesto za obračun, ali ga aparat melje do iznemoglosti i manipuliše kompletnim okružjem da bi ga spriječio u stvaranju značajnije pobune. Individua se tako podređuje, prvo nasilno, onda taktički i na kraju, konačno, završava u redovima onih koje ne može pobijediti.
IV
Od svih silnih minijatura koje krase ovo djelo, vrijedi napomenuti neke koje smatram odsudnim za razumijevanje; u uvodnom poglavlju, kada se izmoreni K budi na slamarici u kafani, on krmeljivim očima razaznaje sliku na zidu, tamni portret u tamnom okviru. On prilazi i vidi glavu toliko pognutu ka prsima da mu se oči jedva vide. U takvom je stavu uslikan upravnik Dvorca. Dalje, mora se spomenuti Frieda, koja nosi veliki dio fabule, neugledna djevojčura, bivša Klammova ljubavnica, koju K preotima, voli i pazi par dana, dok se u njoj ne probudi ženska sujeta i ljubomora i zbog čega bježi sa K-ovim pomoćnikom, jednim od dvaju pasa koje je Dvorac u međuvremenu odredio da zabavljaju i pomažu K. U nekoliko navrata K pokušava da Friedu dozove razumu, pa joj kaže:
„Ali zar je sav tvoj raniji život toliko za tebe potonuo u zaborav (osim naravno, gostioničarke koja se nije dala istisnuti) da više ne znaš kako se mora boriti da bi se prodrlo naprijed, naročito ako se polazi sasvim odozdo? Kako se mora iskoristiti sve što pruža iole neku nadu?“
Još je bitnija opaska Franza Kafke (konkretno, Olgino objašnjenje) kada pojašnjava zašto činovnici nose uska odijela i koji je uopšte značaj takvog odijela (u kome se ništa drugo osim činovništva i ne može raditi):
„Ali što se tiče službenog odijela, ono je jedna od Barnabasovih briga, a kako su naše brige zajedničke, onda je i moja. Zašto ne stiže službeno odijelo? Pitamo se mi uzalud. Međutim cijela ta stvar nije tako jednostavna. Činovnici, naprimjer, kao da uopće nemaju službena odijela, koliko mi ovdje znamo, a i po onome što priča Barnabas, činovnici nose obična, istina lijepa odijela. Uostalom, vidio si Klamma. Naravno, Barnabas nije činovnik, niti činovnik najbolje kategorije, niti umišlja da će to biti. Ali ni viši poslužitelji, koji se, istina, ovdje u selu uopće ne viđaju, nemaju službena odijela kako Barnabas priča; to je donekle utjeha, reklo bi se u prvi mah, ali ta je utjeha varljiva, jer je li Barnabas viši poslužitelj?“
A evo kako K uzvraća razumom i logikom protiv užasa koji objašnjava Olga:
„...Vama je ovdje ukorijenjeno strahopoštovanje prema vlasti, ono vam se i dalje ulijeva cijelog života na razne načine i sa raznih strana, a i vi sami tome doprinosite koliko god možete...“.
Olga:
„...doduše, kaže se da mi svi pripadamo dvorcu, da ne postoje klasne razlike i da se nema što premostiti i vjerovatno je uglavnom tako, ali mi smo na žalost imali prilike vidjeti da nije tako baš onda kad bi trebalo biti“.
Olga pokušava nadodati značenju kočija, karuca i saonica kojim se činovnici prebacuju iz dvorca u selo da bi provodili vlast, a K joj kaže svoje iskustvo:
„...ali ja sam, primjeti K, vidio iznutra jedne činovničke saonice u kojima nije bilo nikakvih akata. Olgino pričanje otvorilo je pred njim jedan tako veliki, skoro nepojmljiv svijet, da on nije mogao propustiti da ga ne dodirne svojim sitnim doživljajima, i da se tako što više uvjeri kako u postojanje tog svijeta, tako i u svoj vlastiti“.
Iz vremena kada je Barnabas pozvan da uđe u službu Dvorca:
„...osobito se ne može razumjeti zašto je on sada, kao čovjek, tamo gore potpuno izgubio onu srčanost koju je kao dječak imao u tolikoj mjeri da nas je sve dovodio do očajanja. Istina, to besciljno stajanje i čekanje iz dana u dan i uvijek iznova i bez ikakvih izgleda za promjenu, to naravno mrvi čovjeka i tjera ga da sumnja, dok napokon ni za što drugo nije sposoban osim za to očajničko stajanje“.
Za kraj citiranja, ostavljam odlomak u kome se K našao jer je nezakonski stajao na hodniku u kome se vrši raspodjela spisa činovnicima i gledao šta se tu pobogu dešava. Neko je zagalamio, a onda i koristio zvonce. Gostioničar i gazdarica su dotrčali i iznijeli K van zgrade.
„...tek vrlo polako K je doznao sve. On je bespravno bio u hodniku, njemu je općenito govoreći u najboljem slučaju bila dostupna samo krčma, i to samo kao milost i uz posebnu dozvolu. Ako je on bio pozvan nekom gospodinu, morao se istina, pojaviti tamo gdje je poziv glasio, ali je morao stalno biti toga svjestan – zar on nema barem toliko zdravog razuma – da se nalazio negdje gdje njemu zapravo nije mjesto, kamo ga pozvao samo jedan od gospode i to u najvećoj mjeri nerado, samo zato što je to nalagala i opravdavala službena potreba“.
V
Da imam moć, sve bih vas uveo u Dvorac u kome ja radim već 13 godina. Prošli bi kraj strašnog obezbjeđenja koji drkaju telefone i pregledaju tiktok, prokucali bi kartice i popeli se na sprat. I to bih pažljivo odabrao momenat, recimo prije par godina, kada je bivši upravnik mog Dvorca dobio zadnji mandat. Jedva bi se probili kroz hodnik od velike kolone činovnika koji mu idu čestitati na zadnjem mandatu. Ničim izazvani, oni su osjećali potrebu da mu i u tom velikom momentu poližu guzicu. To su obični ljudi, ti činovnici, majke neke djece koja se školuju, supruge nekih umnih oli nebitnih muškaraca, ljubavnice nekih bitnih funkcionera. Tad bih vas uveo, da vidite kako je fino ulaštena svaka pločica u mom Dvorcu, ali i kako funkcioniše moj Dvorac. Kako se za veličanstvena slavlja (koja će kasnije prerasti u orgijanja po zabačenim restoranima) uvijek ima vremena, pa se čak i na konkursima primaju u službu polupismeni ljudi, koji istina odlično sviraju harmonike i bubnjeve.
Ne znam kako ću, odnosno u kojoj mjeri nagovoriti nekoga da se ohrabri i krene u ovaj veličanstveni Kafkin košmar. Oni koji se usude, moram vas upozoriti, ne samo da nećete dobiti zaokruženu cjelinu, već će vas činjenica da je Dvorac nedovršen roman samo više uzbuditi i naglasiti vam ono protiv čega je Kafka ustao. Još jedna stvar vrijedna napomene: godinama sam bio u zabludi da je David Lynch imao originalan koncept stvaranja svojih košmara. To je čista laž, Bog da mu dušu prosti. Sva njegova groteska došla je upravo od Kafke i njegovog ludila. Sretan sam što sam sve ovo saznao, nekako ću lakše podnositi dane dok se ne iščupam iz Dvorca u koji me život zatočio. Živio sinkronicitet iznad kauzalnosti!
|
Škafiškafnjak |
|
|
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17896 Posts
Member since 02/08/2002 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13458 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 16/03/2025 : 20:04:18
|
počeo čitati tvoje razmišljanje
sviđa mi se
Kafku mi se sad ne da čitati. mislim da imam ovaj Dvorac negdje na policama.
kasnije ću pročitati sve. ove borbe protiv mašine, da vidim što kažeš tu.
idem sad biti dendi. hodam sad kao dendi :D |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
917 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 16/03/2025 : 20:22:57
|
@zeljko
Pročito sam što mi treba, ne brigaj
:)
@Stinkač
Ti si u suštini toliko obogatio forum da imaš pravo bit dendi
(24h)
:) |
Škafiškafnjak |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1781 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 17/03/2025 : 10:58:34
|
quote:
Originally posted by Salkan
Da imam moć, sve bih vas uveo u Dvorac u kome ja radim već 13 godina.
Ali imaš!
Što se tiče Linča, dobro, ali takvu vrstu originalnosti kakvu opisuješ je gotovo nemoguće naći, i ne treba je očekivati od Linča, niti od bilo koga drugog iz poslednjih 100 godina. Linč je dovoljno originalan u svojim okvirima, u odnosu na druge režisere.
Prust je veći umetnik od Kafke, ali je ovaj svakako reprezentativniji za svoje doba - zapravo, sve do danas.
Kjerkegor je pričao o ironijskoj elastičnosti - eto vam oružja protiv Mašine. Sistem ne voli ironiju i humor. Zapravo, ne obraća pažnju na njih sve dok su ovi spoljni produkti kojima barata - npr. najnehumanija korporacija može da finansira i distribuira film koji ismejava najnehumanije korporacije, ali ne voli ih u svojoj strukturi. Znam to iz iskustva, a i da ne znam, primera ima na sve strane.
Ali ovo što stinky kaže je tačka rascepa:
quote:
Originally posted by stinky
Odstranivši revoluciju kao laž, Camus se okreće umjetnosti.
Međutim, za razliku od tebe, ja kažem da on nije filozof i nema jasne uvide što je umjetnost.
Ni filozofi nemaju često jasne uvide, već samo čvrste namete. Svaka čast Aristotelu, ali posle njega nijedan filozof koji je izneo sistematičnu viziju stvarnosti nije uradio ništa slično. Zato njega smatram izuzetkom. Naravno, tu ne računam filozofe poput Ničea i Kjerkegora, koji sami zalaze u umetnost u svojim spisima.
Zapravo, još od Platona se vodi rat filozofa i umetnika, iako je i sam Platon bio oba, i, umesto da ih pomiri, zavadio ih je. |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13458 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 17/03/2025 : 19:51:09
|
quote:
Originally posted by ridiculus
Zapravo, još od Platona se vodi rat filozofa i umetnika, iako je i sam Platon bio oba, i, umesto da ih pomiri, zavadio ih je.
Po meni, i Schelling je dva u jednom, i zato on može tako dobro raspravljati o umjetnosti. Kao što je Camus, da bi objasnio svoju poziciju, napravio određeno udvostručenje, pa razlikovao dva pojma - pobunu i revoluciju - tako i Schelling razlikuje umjetnost i "umjetnost".
Štoviše, koliko ga ja razumijem, on ovu distinkciju proteže i na samog Platona i tako bi sve štimalo: Platon ne ratuje protiv pravih umjetnika, nego protiv bezveznjaka. Meni to ima smisla, pogotovo u svjetlu iskustva, a i ovdje se može pratiti da Schelling ispravno misli (naime, kada promatram forumaše i njihove ukuse, neukuse, stavove i razmišljanja o stripovima i općenito umjetnosti).
Schellingovo tumačenje Platonovog napada na pjesnike je, kao uostalom sve o čemu taj piše, dosta razgranato i mora se kroz sve probijati do srži; ali, kada se shvati, njegovo je mišljenje zaključeno na sve strane, ono je sustavno i sve je u vezi sa svime. Ako bih se sada usudio sažeti, on kaže zapravo da je Platon bio prisiljen napadati pjesnike, jer ovi još nisu spoznali duhovno; nisu još mogli stvarati višu umjetnost, nego samo puko oponašanje. Filozofija, odnosno Platon kao kralj filozof ili kralj filozofije, morao je stupiti u ovakav odnos prema pjesnicima, premda i sam još nije živio u principu beskonačnosti, iako je već njegova filozofija nagovještaj, nosi klicu i skupa sa misterijama (što je, opet po Schellingu, važno i odlučno izvršilo utjecaj na grčku filozofiju) već je neki prijelaz prema kršćanstvu.
Ja ti sada, naravno, ne mogu ovu - možda čudnu - opasku o kršćanstvu tumačiti detaljno, jer, kažem, to je sve sustavno i treba onda puno se vraćati i detaljizirati.
Ograničit ću se da citiram Schellinga, iz kojih citata se onda može razabirati ovo što kažem:
Moramo se najprije višu filozofiju i onu Platonovu napose, misliti kao odlučnu suprotnost u grčkoj kulturi, ne samo na osjetilne predodžbe religije, nego i na objektivne i sasvim realne forme države. ... Od Pitagore i još dalje unatrag, sve do Platona, spoznaje se filozofija sama kao egzotična biljka na grčkome tlu, kao osjećaj koji se izrazio u općenitom nagonu koji je one koji su bili posvećeni u više učenje mudrošću prethodnih filozofa ili misterijima... ... Ponajmanje bi onaj sud mogao biti donesen protiv kršćanske poezije, koja u cijelosti isto tako određeno nosi obilježje beskonačnoga kao što antička u cijelosti nosi obilježje konačnosti. Da granice koje ima potonja možemo točnije odrediti nego Platon, koji ne poznaje njihovu suprotnost, da se mi upravo stoga možemo uzdići do obuhvatnije ideje i konstrukcije poezije, da ono što je on vidio kao odbacivo u poeziji svojega vremena, označavamo samo kao njezinu lijepu ogradu, zahvaljujemo iskustvu kasnijeg vremena i vidimo kao ispunjenje ono što je Platon propustio da prorekne.
Prijevod iliti tumačenje ovoga zakučastog razmišljanja, stavio sam gore, kao sažetak.
Može se pokazati da je Schellingovo mišljenje izvedeno dosljedno, tada bi se možda bolje razumjelo, ali to, s druge strane, zahtijeva puno pisanja i daljnje ulaženje u sve to.
Ključno je to: što Schelling smatra umjetnošću? To je odmah i odgovor na tvoje pitanje tko stvara umjetnost.
Za sada nek bude ovo dovoljno, a i pitanje je možeš li ući u jednu ovakvu filozofiju i govori li ti išta. Pa onda pitanje: što misliš, sad kolko-tolko da se snalaziš u svemu ovome, dakle, što misliš o ovome što kaže Schelling? |
Edited by - stinky on 17/03/2025 19:52:51 |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
917 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 17/03/2025 : 21:50:13
|
Ovo nije Odbrana Albertova.
Pratim vas, pomno vas pratim.
Dajte da ovu trojicu provučemo kroz Hegelovsku dijalektiku.
Usudimo se da matematički nađemo poveznice.
Ako je Platon skeptičan i tvrdi da umjetnici (u suštini) odvlače ljude od stvarnosti i istine, pa samim tim mogu stvoriti problem čovjeku u njegovoj Duši
Camus forsira ideju da umjetnik MORA da stvara umjetnost kao vid pobune, odnosno da umjetnost ima zadatak i da u tom zadatku stvara oslobađanje
Schelling valjda kaže da je "umjetnost vrhunski izraz ljudskog duha", spojka između svjesnog i nesvjesnog pa kroz to čak i da ima metafiziku, odnosno "kreativni princip" univerzuma,
Šta je tu sinteza?
Prousta je Camus ocijenio kao predstavnika jednog ekstrema u umjetničkom stvaranju. Toliko odlutalog da je u svom stvorenom i izolovanom svijetu odčamio plačući za izgubljenim vremenom. Ali Proust nam ne treba, situacija je dovoljno komplikovana i sa tri boldovana konstitutivna mišljenja o umjetnosti.
Nastavite, moliću.
Ćutanje, prećutkivanje, okretanje glave, gutanje knedli i slijeganje ramenima vas vodi u Kafkine Dvorce, tamo gdje ćete prije postati Barnabasov otac koji se baca pod kočije činovnika da mu oproste nešto što nije za oprosta. Ako ćutite i okrećete glavu od važnih stvari, nemate morala, ni obraza, ni svoje Ja. Postaćete Barnabasov otac koji se smrtno prehladi na kiši i snijegu, čovjek koji je samo svoja sjena, odrpanac u najboljem odijelu koji se štrecne kad mu dobri komšija pokrije nazebla leđa ćebetom. I onda se prehladite i razbolite.
Nastavite, moliću.
|
Škafiškafnjak |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13458 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 18/03/2025 : 08:40:05
|
Ima jedna zanimljiva knjiga, čak su je Srbi napisali;)
Uglavnom, Schelling se, nasuprot Hegelu, okrenuo umjetnosti, religiji, mitologiji. Petrović to zove "meke forme", a protiv Hegela koji je proglasio panlogizam, odnosno "tvrdu formu". Hegel je pomirenje htio doslovno kao zaokruženo, u umu, i za njega je zbiljsko = umno. Otuda posljedice koje naivne, bezazlene, ali iritantne neznalice koje srećem po forumima i koje tobože razumiju i vole Hegela, ipak ne razumiju. Iz Hegelove tvrde forme slijedi njegov sumnjivi sunovrat, koji uostalom Camus problematizira u svojoj knjizi (iako, po meni, nisam siguran da je on ozbiljno čitao Hegela, nego je više poučen izvitoperenom Hegelu kroz marksizam): Hegel je filozof uspjeha i on, obrni-okreni, opravdava uspjeh. Otuda obožavanje države - otuda je prisiljen biti državni filozof - otuda začudni stavovi o zločinu i kazni - otuda njegovo, za nepoznavatelje, začudno mišljenje da je zločin nemoguć - i otuda, uostalom, kulminacija u obožavanju pruske monarhije.
Nasuprot tome, Schelling je genijalniji i dosta originalniji mislilac od Hegela, ali to ujedno znači i da je radikalniji te neshvaćeniji te pogotovo izvan matice. Matica je postala izvitopereni Hegel, tzv. okretanje Hegela na noge i daljnje onda guslanje kroz marksizam. Schelling je jednostavno shvatio da je ta priča penis, i da se zbilja ne pomiruje s umom. Otuda njegovo okretanje k tzv. pozitivnoj filozofiji, tj. problemu egzistencije. Egzistencija je nešto što pada izvan uma i ne da se konstruirati a priori. Hegel je bio dovoljno odvažan da konstruira sve, znači, ama baš sve i kod njega nema pukotina: sve što ne štima, on proglašava jednostavno kao nebitno.
Da skratim,
Schelling, ne treba reći kako nije cijenio um, nego on vidi još dalje i dublje, pa stavlja umjetnost iznad racionalizma. Za mene je on u pravu, samo što to vrijedi, kad na svijetu je možda 10 ljudi čitalo ozbiljno Schellinga, a još manje razumjelo. To što on priča o umjetnosti je besmrtno, ujedno i izvan struje i teško je zamisliti da npr. markos uskladi svoj izdavački program s ovim besmrtnikom. Dakle, bez obzira što ovaj - a preko njega i ja - znamo bolje od markosa i posjedujemo dublji i viši ukus, markos će pičiti po svom subjektivnom određenju i izdavati svašta: dobre stvari, kao i najgore svinjarije sa dosta neukusa i protusmisla. Zapravo je to sve u redu, i ujedno dokaz da zbilja nije = umna. Markos ima umjereni izdavački program za 5 osoba, za večeru na selu, tu je peyo, verab i zašto kvariti njima raspoloženje: oni se uzajamno odgajaju, markos i ovi ljubitelji dobrih_stripova. Nebo im je granica.
Schelling je odrješitiji od Hegela i za njega nema umjetnosti bez mitologije, a samo dva romana su, kaže, do sada napisana: Don Quijote i Wilhelm Meister. To je bilo valjda oko 1840-te, ne znam jel otada napisan još koji, jesu li Karamazovi za Schellinga roman i Budakovo Ognjište.
Ukoliko je umjetnost pomirenje, ona to nije svjesno. Nije ni nesvjesno. Ti si, nevjerojatno, ali sasvim dobro pogodio kako Schelling gleda umjetnost.
Nakon ovoga uvoda, ja ću vam staviti neke citate, koliko mi se bude dalo prepisivati, da nanišanimo što Schelling smatra umjetnošću. Neka vas ne boli glava ako ništa ne razumijete: ne pitaj ništa, Šeki je to.
|
Edited by - stinky on 18/03/2025 08:44:21 |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1781 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 18/03/2025 : 10:01:58
|
Pazite, meni upravo zatvorenost i doslednost sistema ne odgovara.
Ali, sve to uzevši u obzir, Schelling mi odgovara zato što je romantičarski filozof. S kakvim mišljenjima i ukusima su me ljudi napadali!!! Habermas, Adorno, Marx... Kao da su njihovi estetski sudovi išta značajniji od onih književno talentovanog mesara koji je odbio zvanično obrazovanje zato što se razočarao u sistem!
Koji bi roman Schelling priznao kao treći? Prousta sigurno, da se tu odmah zaustavimo.
Ergo, Schellingova filozofija mi nije nepoznata, ali znam je samo iz druge ruke, pa ne volim da ulazim u detalje. Imam nekoliko knjiga o teoriji umetnosti romantizma, a i čitao sam nekoliko istorija filozofije. Međutim, kako rekoh, sve to je opisano rečima drugih ljudi.
Coleridge, najveći engleski teoretičar, bazira svoje kasnije poglede na Schellingovoj metafizici paralelnosti prirode i psihe.
I dokle više to o težini? Svaki filozof je relativno težak za čitanje, ako čovek hoće da ga dublje razume, ali ni blizu koliko najteži pesnici. Poezija, pogotovo njene kraće forme, su sabijanje mišljenja, osećanja, i iskustva u male dijamante, koji, kad bi ih rastavio na sastavne delove, bi dali dovoljno supstance da nahranimo barem Balkan, ako ne i svet.
O konkretnoj filozofiji kad stignem, jer od danas sam baš zauzet nekoliko dana, ali da kažem i to da nije sve što je Schelling rekao poteklo baš od njega. Neoplatonizam je došao nešto posle Platona, i taj pravac je izmenio i čak obrnuo Platonov stav prema umetnosti.
U tom smislu, i ja lično sam poštovalac i sledbenik legendarnog Longinusa, koji kaže da je umetnost transfer moći između umetnika i publike. |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
Edited by - ridiculus on 18/03/2025 11:42:30 |
|
|
|
verab
Advanced Member
Croatia
3143 Posts
Member since 22/01/2015 |
Posted - 18/03/2025 : 10:36:19
|
quote:
Originally posted by stinky
... za večeru na selu, tu je peyo, verab i zašto kvariti njima raspoloženje: oni se uzajamno odgajaju, markos i ovi ljubitelji dobrih_stripova. Nebo im je granica.
Pa ne baš.
Recimo ovako, da nastavim revijalno, nekad davno ocjena te večere na selu bi vjerojatno bila 9 ako ne i 10, a danas, ako bih i došao za stol, teško da bi ocjena bila viša od 5 i to ako bi me ponijela atmosfera, nakon deserta i tamburica. Ali ne zato jer je večera neukusna, bez soli i dvaput podgrijana nego jer mi nepce traži nešto novo, neku novu senzaciju... ili pak teži za bakinom kuhinjom. Ono između mi je (većinom i dalje) jestivo ali ne guštam dok žvačem pa radije izbjegavam.
dotakao sam se svoje "evolucije" naspram Fibre na nekom tamo topiku, jednom...
quote:
Originally posted by verab
... kad je Fibra startala kupovao sam sve što je objavljivala, i tako skoro 10 godina, dok sam sad od zadnjih 50-tak naslova kupio tek dva (Cestu i Gričku). Ne kažem da su ostalo loši naslovi, nisu, samo mene više ne zanimaju te priče, ti rukopisi.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13458 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 18/03/2025 : 13:35:31
|
To su dobre vijesti.
Ma, ja sam samo htio isprovocirati vas da sudjelujete u razmišljanjima o umjetnosti. Preko umjetnosti do filozofije života. Jer, bez obzira na sve, nisam ja ni pola tolko loš ko što kruže glasine. I čak mislim da je puno bolji forum - moguć. Dalo bi se ovdje i ozbiljnije. Pojavljuju se ljudi, tu i tamo, koji bi mogli voditi. Razabrati duhove i postići pomirenje.
Trenutno, ne znam koliko to vidite, scom se nalazi u raspadanju. Ne da nema pomirenja, kako bi Camus, čitavog svijeta, nego na jednom malom scomu nema praktički više ni minimuma povezanosti. A trebalo bi biti drugačije, jer ovdje kakti stripovi povezuju.
Naprotiv: stripovi ne povezuju. Stripovi su čak princip razdvoja, to je sada evidentno. Prepušteno samo sebi, i pomahnitalom izdavaštvu, strip zajednica je u takvom rastrojstvu da je to epohalno. Ovdje maltene nitko ni sa kim ne priča, barem ne ozbiljno. Sve se vrti oko jalovog čekanja nekakvog savršenog izdanja, krajnjeg izdanja koje bi valjda donijelo veliki udarac. Ta katarza izostaje.
Koliko je markos uspio na planu izdavanja stripova, toliko je pogriješio u povezivanju duhova. Zanemarivši tu stranu, koja je zapravo bitnija, odškrinuo je vrata nihilizmu. Revolucija u izdavaštvu stripova, jednako kao revolucija u svijetu, rađa samo nihilizam, što je Camus dobro vidio.
A nama treba pomirenje. Što će ti svi ti lijepi stripovi dizajnirani u sterilnim kabinetima, kada nema radosti egzistencije??!!! Otuda je luda vožnja antologijskim stvarima ili franinom livadom, čak i kao takva luda, maltene jedini proplamsaj života ovdje. Otkako smo frano i ja otišli svaki svojim putem, urušavanje se ubrzalo.
Pomiriti se u stripu, ili u umjetnosti, to je sad pitanje. Zadatak. Kako je to moguće? Kako se to događa?
E tu sada, treba sudjelovanje. Kao što Salkan kaže, nastavite. Kako to da je jedna Grička vještica, čiji scenarij ne dopire ni do prosječnog Nolittinog Zagora, uzburkala duhove i zavladala scenom? Te fenomene treba sagledati. Scellingovo mišljenje o umjetnosti tu pomaže. Ali, da ne davimo s time, hajmo čuti sad dendije. Tko će biti prvi dendi koji će se odvažiti reći nešto o umjetnosti i našoj bolnoj raskidanosti na scomu?? |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Knjige & co (popis recenzija u prvom postu)
