| Author |
 Topic  |
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11453 Posts
Member since 14/02/2009 |
 Posted - 24/11/2023 : 18:16:31
|
Odlučio sam preslušati kompletnu svoju glazbenu biblioteku abecednim redoslijedom. Nekidan sam baš gledao čega sve tu ima, listao booklete i općenito razmišljao kako nisam odavno preslušao neke od tih albuma, pa evo sad prave prilike za provrtiti sve to ispočetka. Baš me zanima kakvi će mi dojmovi biti oko nekih tih albuma nakon godina i godina što ih nisam čuo 
- ACCEPT: Metal Heart (1985)
Šesti album jednog od najpoznatijih njemačkih heavy metal bendova je dvosjekli mač. S jedne strane sadrži neke od najboljih pjesama koje je bend ikad napisao, dok s druge strane ima previše fillera koji ne ostaju u uhu ni sekundu nakon što ih završimo slušati. Udo zvuči odlično, produkcija mi je super, naslovica albuma bezvremenski klasik.
Najdraža pjesma na albumu:
Metal Heart: https://www.youtube.com/watch?v=g1HOE3FIQ7w&pp=ygUSYWNjZXB0IG1ldGFsIGhlYXJ0
---
- AFI: All Hallow's EP (1999)
AFI-ev EP iz 1999. godine označava svojevrsnu tranzitnu fazu u kojoj se bend našao kada su se odmakli od HC punka te su došli jako blizu horrorpunku kakvog recimo prakticiraju Misfitsi. Iako sadrži samo četiri pjesme, rekao bih da je ovo najbolji uradak benda. Energično, frantično, melodično i svaka pjesma ostavlja neizbrisiv trag u sjećanju.
Najdraža pjesma na albumu:
The Boy Who Destroyed the World: https://www.youtube.com/watch?v=vsFleLGbcEo
---
- AMORPHIS: Eclipse (2006)
S ovim je albumom nastupio Amorphisov preporod s obzirom da je umjesto Pasija Koskainena za vokal došao Tomi Joutsen, dok se muzika s atmosferičnog prog/folk/goth rocka prebacila ponovno u metal vode. Volio sam sve njihove faze pa tako volim i ovu i svakako bih rekao da je Eclipse nešto najbolje što su napravili u karijeri (uz meni nedodirljive Elegy i Tuonela). Album za sva vremena.
Najdraža pjesma na albumu:
House of Sleep: https://www.youtube.com/watch?v=CleR2nYASdo |
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues
And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
https://www.last.fm/user/Pakaa |
Edited by - Paka01 on 24/11/2023 18:18:57 |
 |
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11453 Posts
Member since 14/02/2009 |
Posted - 28/12/2023 : 14:39:13
|
- ANGEL DUST: Into the Dark Past (1986)
Prvi album njemačkog speed/thrash benda otkrija sam još ko mulac od nekih 16 godina i godinama ga nisam mogao nabaviti u fizičkom obliku tako da je za mene stekao nekakav “mitski” status, dok mi je naslovnica albuma ostala baš onako upečatljiva i draga do današnjeg dana. Objektivno gledano, ovdje imamo jedan sasvim solidan speed metal prožet kroz svih sedam pjesama. Ništa ekstra za izdvojiti, no kao što rekoh kroz sve ove godine slušanja meni je bio i ostao jako drag.
Najdraža pjesma na albumu:
I'll Come Back: https://www.youtube.com/watch?v=LfUUkwNcZqE
---
- ANTHRAX: Among the Living (1987)
Nije bezveze ovaj album klasik thrash metala. Iako je Anthrax nešto manje ozbiljan od suvremenika te je poprilično melodičniji, riffovi su pamtljivi i zarazni, kao i vokalne melodije i refreni. Ovo je jedan energičan i nevjerojatno kvalitetan album koji iz godine u godinu odolijeva zubu vremena. Klasik za sva vremena.
Najdraža pjesma na albumu:
I Am the Law: https://www.youtube.com/watch?v=p3ta5ahB-6w
---
- APOCALYPTICA: Cult (2000)
Treći album Apocalyptice je po meni i njihov najbolji uopće jer ovdje su se napokon oslobodili okova sviranja obrada i dali se kompletno u autorske vode gdje su pokazali da se komorna glazba može fenomenalno kombinirati s metalom. Gomila je ovdje vrhunskih momenata, no stari poput Pray, Beyond Time, Kaamos i sličnih mogu vrtiti bez prestanka.
Najdraža pjesma na albumu:
Kaamos: https://www.youtube.com/watch?v=xaPnOd2LTN4&pp=ygUTYXBvY2FseXB0aWNhIGthYW1vcw%3D%3D |
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues
And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
https://www.last.fm/user/Pakaa |
|
|
|
Tonto
Advanced Member
8954 Posts
Member since 11/02/2012 |
|
|
naker
Advanced Member
5508 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 13/01/2024 : 20:24:47
|
 
Maudlin of the Well
- Bath (2001)
- Leaving Your Body Map (2001)
Čudan bend iz sveta avant-garde i progressive metala. Likovi su eksperimentisali sa muzikom tako što su sebe dovodili u stanje lucidnih snova, čak su se zajebavali i sa astralnim projekcijama. Rezultat svega ovoga su pesme koje nije lako definisati i kategorizovati jer su mešavina raznih žanrova, kao što često zna biti slučaj kod progresiv mjuze, ima ovde i klasične muzike i deranja, i svega između. 2001god. su sredili pesme da liče na nešto, i izbacili u suštini dva koncept albuma, Bath i Leaving Your Body Map. Imaju još dva albuma osim ova dva pomenuta, ali još ih nisam preslušao.
Na ovaj bend sam slučajno nabasao gledajući na redditu neki post o najboljim albumima progressive rocka, i od onda ne mogu da prestanem da ih slušam. Vršio pretragu i na DW forumu i ovde i ne izbaci mi ništa? Nisam znao da je ovo toliko opskuran bend da niko ranije nije pisao o njima, što se mene tiče drago mi je što sam iskopao ovaj biser progressive metala  |
|
|
|
Tonto
Advanced Member
8954 Posts
Member since 11/02/2012 |
|
|
Tonto
Advanced Member
8954 Posts
Member since 11/02/2012 |
|
|
Tonto
Advanced Member
8954 Posts
Member since 11/02/2012 |
|
|
Tonto
Advanced Member
8954 Posts
Member since 11/02/2012 |
|
|
Andrey
New Member
British Indian Ocean Territories
282 Posts
Member since 06/01/2009 |
|
|
naker
Advanced Member
5508 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 29/10/2024 : 21:17:29
|
David Gilmour - Luck and Strange (2024)
Dobra fora je snimiti album sa familijom, gde su lepša polovina i deca imali aktivno učešće na albumu. Ali Pink Floyd magija je odavno izvitoperila, uspavljujuće i lako zaboravljivo, dobra mjuza za gerontološki. Ostario nam je i Gilmour  |
|
|
|
Tonto
Advanced Member
8954 Posts
Member since 11/02/2012 |
Posted - 23/11/2024 : 12:02:57
|
Pročitao nekidan na internetu kako je najbolji mišin album marginaliziran i slabo poznat pa kažem ajde da upalim to čudo. Uglavnom četiri dana se vrti na repeat. Remek djelo.
|
The less I have the more I am a happy man |
|
|
|
naker
Advanced Member
5508 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 08/03/2025 : 21:10:59
|
Love Battery
- Between the Eyes (1990)
- Dayglo (1992)
- Far Gone (1993)
- Straight Freak Ticket (1995)
- Confusion Au Go Go (1998)
Love Battery je bend čije ime često pročitam kada naletim na neke grunge best-of liste, iako iskreno ne znam nikoga ko ih je slušao niti pričao o njima. Nemaju kvalitet tekstopisanja kao Pearl Jam ili Alice in Chains, niti jebačke riffove kao Soundgarden ili Alice-a, Ron Nine nema tako prepoznatljiv i harizmatičan glas kao Cornell, Staley, Cobain, Vedder itd. Poprilično su žanrovski orijentisani, nema drastičnih razlika između albuma koje su izbacivali i držali su se onoga što znaju bez nekog većeg eksperimentisanja. Prva dva albuma su dobra, pogotovo drugi (Dayglo) i tu su postigli vrhunac. Kasnije se već izgubila magija ili je jednostavno došlo do zasićenja jer su im pesme previše slične jedna sa drugom. Ne pomaže što su često menjali prvu postavu jer su ih muzičari napuštali pa su ih zamenjivali drugima. Takođe, nisu imali sreće ni sa izdavačkim kućama pa su i njih često menjali pa ne treba čuditi što nisu uspeli da imaju bolju komercijalnu prođu.
Grunge posvećenici će verovatno prepoznati par dobrih stvari, pogotovo ako naginju stilu muzike koji je furao Mudhoney pošto bih rekao da su Love Battery najsličniji njihovom zvuku. Ali za slučajne prolaznike ili nešto više ipak izostaje preporuka |
|
|
|
naker
Advanced Member
5508 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 19/06/2025 : 21:38:31
|
Swans
Volim s vremena na vreme da slušam eksperimentalnu & post-rock mjuzu i ovaj bend mi godinama stojao na listi za preslušavanje. Ove godine izbacili novi album pa idealna prilika da konačno overim njihovu diskografiju.
- Filth (1983)
- Cop (1984)
- Greed (1986)
- Holy Money (1986)
- Children of God (1987)
- The Burning World (1989)
- White Light from the Mouth of Infinity (1991)
- Love of Life (1992)
- The Great Annihilator (1995)
- Soundtracks for the Blind (1996)
- My Father Will Guide Me up a Rope to the Sky (2010)
- The Seer (2012)
- To Be Kind (2014)
- The Glowing Man (2016)
- Leaving Meaning (2019)
- The Beggar (2023)
- Birthing (2025)
Ovaj bend se smatra među uticajnijim u svom žanru i mnogi ga visoko cene, kako fanovi tako i kolege muzičari i kritičari. Ne znam da li mogu da se složim sa ovom tvrdnjom, ali ako ništa drugo mogu im odati priznanje da ne znam za puno bendova koji su imali evoluciju u zvuku i pristupu muzici kao oni. Prvih nekoliko albuma zaista nije teško opisati jer to nije muzika već jednostavno buka. Jedan pre svega industrijski zvuk, kao klipovi da ti udaraju po glavi, izrazito monotono i repetitivno, i iskreno govoreći iritantno i naporno za slušanje. U mom rečniku između buke i muzike ne postoji znak jednakosti.
Kasnije bend evoluira i drastično menja svoj stil i tu napuštaju zonu industrijskog noise zvuka i prelaze u eksperimentalne progressive vode. Mirnija faza, muzika nije samo buka, pišu bolje tekstove, ubačen je ženski vokal itd. Slušati početne albume, i ove iz srednje faze, kao slušati dva različita benda. Da vam neko pusti pesme iz ove dve faze i ne kaže ko je autor nema teoretske šanse da neko prepozna da se radi o istom bendu. Iz ove faze se posebno izdvaja album The Burning World koji je bar na mene lično ostavio najjači utisak i koji sam preslušao nekoliko puta.
Kako bend postaje zreliji tako se vraćaju korenima i ponovo koriste jake, grube tonove, vokal je obično deranje ili neko monotono šaputanje, tekstovi ne nude ništa specijalno i iza pesama se ne krije neka dublja poruka itd. Napravili su pun krug evolucije i vratili se na početak. Ne mogu reći da mi paše vokal, razočaran sam tekstovima, muzički nisam pao s nogu, jednostavno nema ovde ono što je bar meni bitno kada slušam rock mjuzu.
Činjenica je da se Swans smatra bitnim i uticajnim bendom u žanru eksperimentalnog roka, ali ja u njihovim albumima i muzici nisam pronašao nešto u čemu mogu da uživam. Žao mi je, ali ništa od Labudova što se mene tiče |
|
|
|
naker
Advanced Member
5508 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 14/07/2025 : 13:55:13
|
The Smashing Pumpkins
Bundeve jedan od dražih bendova iz mlađih dana, u jednom momentu se isključio i prestao da pratim nove stvari, nisam ni znao da su izbacili čak tri albuma nakon Covida. Odradio jednu retrospektivu da vidim šta sam propustio od novih stvari. Ne baš puno toga iskreno.
- Gish (1991)
- Siamese Dream (1993)
- * Earphoria (1994) (Live)
- Mellon Collie and the Infinite Sadness (1995)
- Adore (1998)
- Machina/The Machines of God (2000)
- Machina II/The Friends & Enemies of Modern Music (2000)
- Zeitgeist (2007)
- Oceania (2012)
- Monuments to an Elegy (2014)
- Shiny and Oh So Bright, Vol. 1 / LP: No Past. No Future. No Sun. (2018)
- Cyr (2020)
- Atum: A Rock Opera in Three Acts (2022–2023)
- Aghori Mhori Mei (2024)
Iako tehnički nisu grunge jer nisu iz Seattle-a, dok su se držali grunge zvuka tokom '90tih malo bendova je moglo da primiriše Bundevama. Odlično se tu sviralo, sjajna gitara i riffovi, a posebno se ističe Chamberlin jer njegovi bubnjevi su često dominirali u njihovim pesmama. Obožavam bendove gde bubnjevi nisu neka prateća buka u pozadini već imaju centralnu ulogu. D'arcy Wretzky nije najbolji basista ikada, ali jeste cool i bila je pojava kao žena u bendu '90tih. Corgan teško da će ikome biti omiljen glas u rock-u, ni meni nije ništa posebno i tolerišem to njegovo pevanje dok god su muzika i tekstopisanje odlični. Tekstovi po senzibilitetu tipični za bendove iz grunge ere '90tih, Pumpkinsi su zaista razbijali u tekstopisanju. Prva dva albuma su ono ponajbolje što neko može da očekuje od grunge mjuze, odlični albumi. Treći album je već nešto posebno, stvarno moraš biti genije da smisliš ovako nešto. Tolika raznovrsnost u muzičkim žanrovima, svestranost, ali ukomponovano i aranžirano da sve to zajedno ima smisla i čini kompaktnu celinu. Genijalno.
Corgan strašno talentovan muzičar, ali težak i naporan čovek. Mislim da su ovde i neki kompleksi igrali ulogu jer nije mogao da prežali što ga je Courtney Love šutnula zbog Cobaina. Nakon trećeg albuma koji je remek delo očigledno je nešto puklo u njegovoj glavi pa je prolupao. Ego mu se otrgao kontroli pa je umislio da je genije i da je njegova muzika neka više umetnost. Drastično menja zvuk i Pumpkinsi se iz grunge fazona okreću ka alternativnom rock-u, a kasnije i u elektronske pop vode. Nisu to već Pumpkinsi koje znam i volim i mučio sam se da preslušam nekoliko albuma dok su furali stil koji ne volim i koji nema dodirnih tačaka sa zvukom iz prvih par albuma. Ne pomaže ni što se sastav Pumpkinsa često menjao. U poslednja dva albuma se vraćaju korenima i tvrđem heavy metal zvuku. Česta pojava kod bendova koji se pri kraju karijere nostalgično vraćaju počecima i zvuku koji ih je krasio na početku karijere. Ali taj brod je odavno otplovio...
Kada jedan bend od trinaest albuma ima samo tri dobra, da li se to može smatrati kvalitetnim bendom? Ne znam, većina albuma Pumpkinsa su meni jedva slušljivi jer su drastično promenili zvuk iz ranih dana jer je Corgan umislio da je muzičar-umetnik. Ali činjenica ostaje da dok su se držali grunge zvuka prva dva albuma su im bili odlični, dok je Mellon Collie and the Infinite Sadness remek delo. Ako ništa drugo zahvalan sam im na tome što su umnogočemu bili inspiracija Tool-u |
|
|
|
Topic |
|
Dnevnik slusanja
