| Author |
 Topic  |
|
Chui
Average Member
950 Posts
Member since 13/12/2020 |
 Posted - 02/05/2024 : 13:00:07
|
| Hvala ti puno !!! Jedino što imamo još u nekim dogovorima i pregovorima za film je ovo ljeto u Makarskoj, nemamo nikakve kontakte za Bačvice. |
 |
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15705 Posts
Member since 24/04/2012 |
|
|
Chui
Average Member
950 Posts
Member since 13/12/2020 |
Posted - 04/05/2024 : 09:55:17
|
quote:
Originally posted by ivanl
To treba procackati, moze li se...
Mogao bi ja to vidjeti s kino klubom Split...
ako imaš kakav kontakt mogli bi probati |
|
|
|
vukozec
Advanced Member
4892 Posts
Member since 17/08/2013 |
Posted - 08/05/2024 : 14:53:26
|
quote:
Originally posted by Chui
Hvala ti puno !!! Jedino što imamo još u nekim dogovorima i pregovorima za film je ovo ljeto u Makarskoj, nemamo nikakve kontakte za Bačvice.
Ako sam dobro shvatio, ovo ljeto u Makarskoj će biti svirka sa projekcijom filma (u ljetnom kinu pretpostavljam)? Zna li se datum? |
|
|
|
Chui
Average Member
950 Posts
Member since 13/12/2020 |
Posted - 10/05/2024 : 14:51:41
|
quote:
Originally posted by vukozec
quote:
Originally posted by Chui
Hvala ti puno !!! Jedino što imamo još u nekim dogovorima i pregovorima za film je ovo ljeto u Makarskoj, nemamo nikakve kontakte za Bačvice.
Ako sam dobro shvatio, ovo ljeto u Makarskoj će biti svirka sa projekcijom filma (u ljetnom kinu pretpostavljam)? Zna li se datum?
na žalost ne mogu ti još niš reći jer niš neznam, čekamo odgovor iz makarske. al da vjerovatno ljetno kino. |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15705 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 11/05/2024 : 23:36:41
|
ACID MAMMOTH
09. svibanj 2024.
Palach, Rijeka
Ovi grcki stoneri bili su gosti malenog festivalcica pod urnebesnim imenom: Stonerizacija, koji postaje tradicija u kultnom klubu u Rijeci.
Vecer su otvorili Lord Drunkalot iz Zagreba, za koje samo mogu kazati da me njihovo ime inspiriralo da ih 'odradim' na sanku uz zanimljive rijecke craft pive. Gledao sam ih s nekih sezdesetak metara koliko je kut sanka dozvoljavao pogled na udaljenu pozornicu kroz vrata u koncertni prostor. Tako nekako sam i dozivljavao njihovu svirku; iz daljine. Ono, nerazgovijetno, neizbalansirano, 'grezo'. Sa distance. Neartikulirano. Nije me, moram priznati bilo briga kad su otisli, ne mogu ni ja pobogu, popratiti sve te bendove...
Pa jos iz blizine. Zna to umoriti.
Drugi po redu nakon kratke pauze na stage se penju Old Night, Rijecani. Ovi su me vec nakon prve pjesme zainteresirali zvukom, iako sam bio upoznat njihovim izricajem preslusavajuci im albume, prilicno cist sound me podigao na noge lagane. Troje gitarista. Neuobicajen prizor. I svo troje kroz set listu imaju svoj performans. Svoja sola. Lijep melodican, kako se to moderno zove: Doom Metal. Gitare im nisu 'nisko' ugodene i nemaju bas onaj spori ritam tako karakteristican za ovaj stil, vec me svako toliko, sporadicno podsjecaju na Paradise Lost, iz njihove dobre faze. Sa Draconian Timea prema Hostu, Belive in Nothing, One Second i Symbols of Life, sto me samo jos vise rastuzuje 'thinkajuci' kako su eto, 'Izgubljeni Raj' bili losi kad sam ih gledao uzivo, a ulazili su mi u sam vrh bendova slusajuci njihove albume kod kuce. (Sto samo po ko zna koji put potvrduje kako je glazba uzivo i svirka pred publikom jedini ispravni i tocni pokazatelj vrijednosti)
Uglavnom, 'Stara Noc' ima glavu i rep i zna sto radi. Basist zna svoj posao. Bubanj je tocan, glas pjevaca ugodan, tri gitare se izmjenjuju u zanimljivim i slusljivim kombinacijama. Publika ih voli, vidi se da su doma i masa nosi njihove Majice. Na mene su ostavili pozitivan dojam i sigurno cu im se opet vratiti preslusavanjem albuma, kad uhvatim vremena.
Stvorila se dobra vibra i dobar temelj za izlazak ovih sve slusanijih i poznatijih Grka. Ima nesto u tom grckom stoneru. Imaju bas 5-6 jako dobrih bendova.
Kod Stoner glazbe problem je sto to volis ili ne volis. Rekao bi, kao i tripice. Nema sredine. Odgovaraju ti, ili ne, niposto...
Zna se Stoner koncert okrenuti na tlaku i dosadu. Mucenje instrumenata, na jednu izduzenu i dugu, posve istu pjesmu, za koju jedva hoces da zavrsi. Da sviraju tisinu. Da bude mir...
Ovdje to, hvala Bogu, nikako nije bio slucaj. Kosati momci, sa jednim starijim sijedim gospodinom za glavnom gitarom, dobro su se usemili u rani Black Sabbath!
I to me slusajuci ih doma malo odbijalo, jer su zagrabili prilican dio ostavstine kultnog benda. No na koncertu vec na drugoj stvari sve mi je teklo glatko i intezivno. Zanimljivo i dobro. Cak i unatoc totalno skinutom falsetu, unjkanjem i visokim sferama vokala Ozzy Osbournea. (Mala primjedba na stisani vokal inace jako korektnog tonca, koji je dobro krotio i vodio dva rogata Gibsona, teski bas i potmuli bubanj) Sve su pjesme monumentalne. Doslovno se valjaju prema publici. Bas u valovima. Rifovi su masni, ljepljivi, opori i spori. Nema tu nepotrebmog filozofiranja i gubljenju u solazama. Zna se sto je i kako je na stvari i to se i isporucuje u auditorij. Teska, crna, spora voda vas polako oplahuje i cijeloga prekriva dok nazocite njihovom koncertu. Do grla dolazi, ali ne davi. I sto vrijeme provedeno ispred njih ide, to sve vise i vise, i bas upravo zbog te njihove teske 'sabatovstine', sve vise i uzivate. Bas nosi i daje na headbanging, u sporom ritmu. Sjajno su 'izhendlali' koncert, stidljivo se na specificnom grcko-engleskom sporadicno obracali publici. Pohvalili su i Old Night bend. Stariji gitarist je stalno saptao mladem na uho, ocito pricajuci samo materinji jezik, pa je ovaj prevodio njegove zelje i utiske.
Jako dobra set lista bez pada inteziteta i jedna dodatna pjesma van regularnog bisa, zbog opetovanog skandiranja Rijecana na kraju veceri
Ovi Acid Mammouth su dobra preporuka ako volite izricaj ranih Sabbatha i Ozzya, s malo magijskih tekstova i dosta psihodelije. Naravno, sve spakirano u, kazem, masne i monumentalne rifove.
Bilo ih je zadovoljstvo gledati na sceni, imali su bas dobar zvuk, energija nije presusila u niti jednoj pjesmi i pruzili su specificnu i intezivnu glazbu koja nije bas za svacije usi, ali isto je moglo biti malo vise ljudi od nas stotinjak u publici. Ako i toliko. No dozvali smo ih jos jednom nazad i iskamcili pjesmu viska, sto je ipak uspjeh i znaci da se bendu svidjelo.
Iz nicega se jedan obicni cetvrtak pretvorio u pravu malu festu i koncertnu atrakciju. (Zanima me eto, bas, koliko je bilo ljudi vecer prije u onoj losoj Kocki u mom gradu, jer su svirali i u Splitu. Tko zna jesu li zvucali dobro, i tko je to isao poslusati...)
Ja cu ih sigurno pohoditi i u buducnosti, nekom drugom zgodom i u nekom drugom gradu.
|
Los cukar na fritulama! |
Edited by - ivanl on 19/05/2024 12:29:13 |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15705 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 14/05/2024 : 20:16:13
|
TYGERS OF PAN TANG
10. svibanj 2024.
Močvara, Zagreb
Ovo je koncert cija je najava davno objavljena a meni podarila toliko radosti i neizvjesnog iscekivanja do samog pocetka dogadaja. Da sam doslovno brojio dane...
No tik pred samo pohodenje ove svetkovine, ove koncertne poslastice, zivotni dogadaji su zaprijetili da me odnesu 'na stranu', i da mi uskrate ovaj dugoocekivani nastup engleskog benda.
Priznajem, uvidjevsi tu sasvim realnu mogucnost, mom razocarenju i tuzi nije bilo kraja...
Ali... ah, taj vjecni ali! To se nije niposto dogodilo. I tako, Bog da kad si dobar i posten Rocker. I meni je, eto, dato da hodocastim prvom ukazanju ovog benda u Hrvatskoj!
Aleluja! Rock and Roll je vjecan, dok su mu djeca vjerna na putu! Mora biti da sam stvarno bio dobar, kad mi se ovako otvorilo i vratilo!
Uspio sam se 'nacrtati' u Mocvari, na uredno popunjenoj terasi, kosijanera svih vrsta i pravaca Heavy Metala kroz povijest sudeci po njihovim majicama. Najavljene su dvije predgrupe i jedan bend poslije Tygersa, te je program zbog kolicine i izmjene instrumenata na preslagivanju pozornice lagano sve vise odskakao od prvobitno predvidene satnice, kako su grupe nastupale.
Prvi su izisli neki Nihilfer iz Zagreba. Cujte, meni je to odmah da iskreno kazem, dok sam cekao Tygerse, bilo bas bezveze. Ono, heavy prangijanje, preseravanje, skicanje i kricanje. Pred njima dva lika u crnim togama i kapuljacama, sve vec videno, potroseno i bez veze, a iskreno, i infantilno. Makar meni. A i ne mogu vise sve i svasta, svu tu silu bendova provariti. Eto se slomilo na ovim Nihilferima, koji bi mi neki drugi put mozda i bili interesantniji ali tu vecer dok sam groznicavo cekao engleske HM prvoborce, nisam im dao puno sanse. Okrenio sam se degustaciji jako zanimljivih craftica pivovare Primarijus u Mocvari; Katapulta, Blagoslova i Cjepiva...
I bile su sjajne! (Za razliku od sirotih Nihilfera)
Drugi po redu su takoder zagrebacki trio Flash. Da ne budem gundalo i da ne gadim nepoznatije bendove koji se trude, za ove cu napisati dvije-tri lijepe rijeci. Obozavam dobro usvirana tria, koja imaju smisla. I takav je bio Flesh. Zaintrigirali su me, osobito zvuk basista, (koji je i pjevac), i odradio sam ih na nogama ispred pozornice. Dobri su. Zabavni. A trud mi se isplatio sto sam ih popratio jer su u samoj zavrsnici jako dobro otprasili Motorheadovu tesku pjesmu, Ace of Spades u brzom pravom ritmu, prljavom gitarom, potmulim bubnjem i stektajucim basom. Bravo!
E sad, trebalo je nesto vremena da se pripremi stage za Tygerse i sam nisam mogao vjerovati koja me i kolika nervoza uhvatila u iscekivanju ovih prvoboraca NWOBHMa, suputnika i rodoslovnika Judasa, Saxona i Maidena. Prvog i pravog britanskog Heavya, koji je utro put tom pravcu i kojeg volimo i stujemo ovoliko desetljeca kasnije.
Znamo da je ovaj bend istrpio teske promjene svoje posade i svojih clanova, da je kroz njega izdefiliralo toliko puno glazbenika, da su se raspadali i ustajali ponovo. Svadali i mirili, imali rat sa diskografskom kucom pa skoro i zamalo nestali zauvjek, ali to sve uopce nije bitno. Bitne su te pjesme koje su ostavstina i pravi dar ovog zanra. Cisto zlato! Uostalom Robb Weir jedini originalni clan na svim albumima, tu je stalno. Kroz bure, oluje, blire i uragane... tajfune i tornada...koji su se u proslosti survavali na ovaj bend.
Uostalom, u ovo doba globalizma i bendovi lagano postaju nalik internacionalnim nogometnim klubovima, pa danas u Tygers of Pan Tangu imamo dvoje Taljana. Pjevaca i gitaristu. Jacopoa i Francesca. I oba su znalci i profesionalci. Dojam ostavljaju kao da su u bendu od osamdeset i prve, iz zlatnog doba kad je tu svirao veliki i neponovljivi John Sykes!
Bas Jacopo nevjerovatno suvereno i iskreno vlada pozornicom. Nenametljivo za svaku pjesmu isprica kratku povijest zasto, kako ili gdje... Stare stvari mu leze kao da ih je on snimao osobno i vokal mu je izvanredan! Mimika, gestikulikacija i govor tjela, sve mu je na skali za deset, vrhunskog frontmena i ceremonijal majstora. Uzitak ga je slusati i pratiti. Pohvalio je i miris cudnih cigara koji je dolazio iz auditorija, te kazao da mu se cini da je na Jamaici, i da takvog cega u Engleskoj odavno vise nema.
Ovaj drugi, friski clan, Taljan Francesco, posebna je prica. Njegove gitarske eskapade mozete slusati po njegovim solo izdanjima, ali ovdje u Tygersima strogo se drzi reda i izvornog zvuka, sto hoce reci, zestokog prangijanja u dlaku i u dijelic tocnog zvuka materijala kao kod izvornika i originala. Rekao bi, vojnicki drill.
A kad smo kod izvornika i orididija, tu je Robb!!! Kolicina, mitraljeskih rifova koje ovaj covjek obilato isporucuje, nevjerovatna je! Oduvijek je bio ritam gitarist, sa vrlo malo soliranja, ali Boze, kakav je to pakleni ritam. Ljuto rokanje. Bez milosti. I sve sa smjeskom. Vidi se da gusta u svim tim vihorima i prolaznostima vremena i da itekako ima jos sto za dati i pokazati. Uostalom, zadnji im je Heavy, recentni Bloodlines album iz 2023, upravo izvrstan. I slusati te pjesme uzivo pravi je gust. Malo je podbuhao i ima koji kilogram vise, a po videnom crvenilu u licu ima i koju brojku tlaka vise, ali gitara mu zato lezi u rukama savrseno. Zvuk mu je bajan. Odavno tako nisam gustao u nekom ritmu.
A sto tek reci za stare stvari... pa to je cudo. Ni sanjati nisam mogao kad sam kao djecarac, slusao Wild Cat i Spellbound albume, da cu te pjesme cuti uzivo. I bogme, dobro im je trebalo da dodu u Hrvatsku. I ni minutu prekasno, za moju malenkost. Ali nemojte ni promisliti o nekakvom ocvalom, pregazenom bendu na 'autopilotu' i staroj slavi u potrazi za jos malo novaca... Ne. Niposto. Sviraju rokiju kao iz najbolje faze Whitesnakea i najmocnijoj rockerskoj fazi starih Saxona. Vrhunski! A dalo se primjetiti i feelinga Thin Lizzya te Blue Oyster Culta u mojim usima, a ovim potonjim je jedna od pjesama s koncerta bas i direktno posvecena.
I basist ima taj retro, old school zvuk, bas za koncerte, napunpanu zivu svirku i 'za ekipu', da se plasticno izrazim.
Bubnjar je marka! Takav stil i zvuk udaraca kojeg Craig Ellis koristi, najvise volim cuti i vidjeti. Bas me razgalio.
Dakle, dobili smo, to jest, ja sam dobio, koncert sezone! Iako smo tek u svibnju. Ali ovaj nastup daleko i visoko ce mi kotirati na listi odgledanih nastupa ove godine. To vec sad znam.
Necu pisati pojedinacno o odsviranim im pjesmama, samo cu kazati da je izbor odlican i sjajna set lista koja ne gubi na intezitetu jedne jedine sekunde, a predocava dugu povijest benda.
A dobili smo i jednu viska van set lista odsviranih do sada po starom kontinentu. Fire on the Horizon, je bila eto gratis za dobru publiku u Zagrebu! (Inace, ne odstupaju od set liste ni milimetra)
I energija. Kakva mocna energija! I benda i pjesama samih.
Toliko sam se radovao Tygersima iz izmisljene zemlje Pan Tang, da sam ih jednostavno morao dobiti. I jesam. Prokleto sam ih htio cuti uzivo i obistinilo mi se. Mocna je to i zilava zivotinja, taj tigar. Nije mi dato u sposobnost da stopostotno opisem istinsko zadovoljstvo koje sam imao gledajuci ovaj bend uzivo. Zato sam i napisao osvrt 4 dana poslije da mi se sve slegne i iskristalizira. A Tygerse ne stajem slusati danima. Instant su me vratili u dane bezbriznog djetinjstva, i nekih lijepsih, boljih vremena, veliko im hvala na tome!
Istinske legende Heavy Metala u punoj velicini te rijeci.
Koncert za sjecanje. A jedino su uspomene i najvrijednije.
E da... poslije njih je trebao svirati rijecki Keops, ali nema sanse da to slusam poslije Tygersa... nema sanse. Odsetao sam u noc.
Keops ce ionako otvoriti nastup Brucea Dickinsona u Hali, pa cu ih tamo u sedmom mjesecu pogledati.
A Taygers of Pan Tang idem iz ovih stopa ponovo zavrtiti! ;)
Zadovoljstvo je bas bilo moje!
|
Los cukar na fritulama! |
Edited by - ivanl on 19/05/2024 12:23:05 |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15705 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 17/05/2024 : 21:31:01
|
SCOTT H. BIRAM
15/05/2024.
Zagreb, Vintage Industrial Bar
The Dirty Old One Man Band!
Odavno se nisam slozio sa nekom glazbenom kovanicom kao s ovim gornjim sloganom kojim Scott reklamira sebe i svoju svirku.
A on je upravo to. Teksaska masina koja svira Punkerski Blues. Da, bas to, Punkerski Blues. To je moja kovanica i rekao sam mu je. Svidjela mu se. Pricali smo jedno 15 minuta...ali o tom malo poslije.
Dakle, trece ukazanje Scotta H. Birama u U Zagrebu i sad sam ga napokon ulovio uzivo. Bilo je samo pitanje kada, jer ovaj kantautor provodi on the road, nekih 150 dana godisnje, kadkad i cijelih dvjesto!
Cujte, za one koji ne znaju, Scott se oslanja na Blues tradiciju; Muddy Watersa, Doc Watsona, Blind Willie Johnsona, Johna Lee Hookera, Ralpha Stanleya i mnogih drugih 'heroja sa delte' crnih i bijelih, za koje bi trebala cijela stranica za pobrojiti ih. A Scott se i oduzuje tim vrhunskim glazbenicima sa po barem 5-6 covera po koncertu. Pitao sam ga ima li kakav plan i program, neku set listu, a odgovorio mi je; bah, to sve ide iz 'kutije' i iz momenta kako 'odnese' njega to jest, publiku i auditorij. (A i koliko whiskya potrosi ;) Salu na stranu, covjek doslovno zivi Blues, i nikad ne zna sto ce i kako odsvirati a fala Bogu ima i materijala i albuma. Bas zbog toga, rijetko cete naci neku njegovu set listu. Pise vam samo grad i datum gdje je svirao, a pjesme su mu u izboru uzivo uvijek, em razlicite, em druge.
Moram, bas moram, izdvojiti iz mase dobrih pjesama, (a sve su mu takve uzivo), izvanredan i osjecajan cover za Willie Nelsona, On the Road Again. Prekrasno je zvucala. (A cuo sam je i uzivo osobno od starog napusatora kad je bio gost Boosovom koncertu, pa mogu i procijeniti)
U tom kovitlacu Bluesa, Gospela, Bluegrassa, pa do Rocka, on pocesto skrene u pohmanitalo udaranje Gipsonice iz 1959. Sto rezultira teskim Punkom. Kako notama koje odasilja u auditorij, tako i verbalnim ophodenjem, stavom i prvenstveno porukama i angaziranim tekstovima. On jeca, place, prijeti, rezi, laje, upozorava, objasnjava, vodi u neki drugi svijet. Tesko je to opisati, ako niste hodocastili ovom osebujnom gitaristu i pjevacu... zato Punkerski Blues, ili Blues Punka. Doslovno. Mene je to pogodilo kao maljem. Ta strast i energija. Kazao mi je da odradi 90 minuta koncerta, ali u Vintageu ga je dobro odnjelo pa je bilo cijelih 110 minuta!
A dijelom i zbog mene...
Sad idemo na pocetak price, kako sam se napricao sa Scottom.
Kako me je bas intrigirao ovaj koncert, jer obozavam Scottove albume, tako sam prebirao malo po vinilima u kutku za prodaju memorablija, jer bio sam jedan od prvih koji je usao u prostor. I rijec po rijec sa prodavacem koji je i Scottov manager, roudi, vozac, ton majstor, prijatelj i jos stosta drugo, dotakli smo se Hrvatske, Rocka, koncerata, tko sam, sto sam i tako to...
Civjeka je to zaintrigiralo i kad sam kupio majicu, (btw jednu od najboljih ikad u zivotu), dao mi je mali pokloncic i kaze vidimo se...
Ok, odgovorih mu, jer to je taj americki đir, see You around...
I uzmem svoj prvi Grif, kad evo ti lika, vodi Scotta i kaze mu; evo ti ovaj sto je ucinio 450 km da te poslusa!
Ej...
I nista, ruka ruci, whiskey i Grif, opalimo mi sprehu dobrih 15 minuta. Ma sto sprehu, nismo sprehali, 'varili' smo. 'Cenili'!
Nisam se davno tako ismijao i dobro proveo. A to je bio Scott H. Biram osobno.
Svasta mi je nesto napricao, kako je bio u Beogradu vecer prije i da je bilo 15 ljudi, pa me pita kako ce biti veceras. Objasnio sam mu da mi vise i nismo isti 'OUR' sa onima preko Drine, da Purgeri imaju naviku doci do samo malo prije zakazanog koncerta, a da sam ja totalno neka treca strana i da je Split nesto drugo, bilo bi mu donekle kao da je u Texasu, kad bi ga posjetio...
Ej, kazao mi je da mu rodena majka 'zuga' sto previse 'bestima' u pjesmama i na pozornici, a ja sam mu odgovorio da su mu psovke na pravom mjestu i da leze, kao budali triska. 'Vario' je na ove prevedene izraze.
Napricali smo se i o politici, vise s moje strane o politici njegove zemlje naspram ostatka planete, o legalizaciji Marihuane, (kaze, da je par drzava nedavno legaliziralo Tetrohidrokarabinol, ali ipak najvise o glazbi. Od starih Bluesera do Heavy Metala. (Nahvalio sam mu Tygers of Pan Tang od nedavno) Covjek zna masu. Prati. Zivi za glazbu. Bas rijetko ugodan razgovor.
A i sto reci za lika, kojeg je pregazio kamion sa sto i nesto, a on prezivio i cim je mogao odsvirao je koncert sa dvije slomljene noge, jednom rukom i u kolicima sa infuzijom!!!
E da, doslovno tako. Istinit podatak!
Bas kao i Stephen King koje je slicno iskustvo prozivio i opisao u prvom licu u jednoj svojoj knjizi. Eto kako neki ljudi imaju zasto biti pod ovim suncem i kako je njihova svrha, ovdje, medu nama neupitna. I jedan i drugi su prezivili nalet kamiona. Jedan pise Blues, drugi ga svira... jebeno mu je to bilo drago. Ta usporedba.
I onda, eto, osjecam se bas odgovoran i zasluzan sto je produzio koncert, a pre-presretan sto mi je i posvetio pjesmu Victory, (rekao je kao da razvlaci vruc krumpir u ustima; ovo je za ovog tu sto je presao parsto milja da dode na moj koncert), koju sam ga zamolio da mi odsvira, i bila je CUDESNA!!! Bilo mi je i pomalo neugodno koliko sam osjecao i ponos. A bio sam na 'stangi' u prvom redu. Godine su vec prosle i prevec, od kad sam takvo sto uradio...
Taj cu moment nositi do kraja zivota! (A ostalo je i par lijepih fotografija)
Eto ti kako se Teksasanin i Splicanin dobro 'uberu' i 'odnesu'... i kako je ustvari sve samo jednostavno, iskreno i ljudski. Kao Rocker za Rockera!
A moram se i javno zahvaliti Aleksandru Dragasu koji me je naveo na Scotovu glazbu, i to mu nije prvi put. Hvala ti Dragi i za Hangmane!
A i bio je gore i to bas sa Sinjskom ekipom na zagrebackoj adresi, a koju cesto spominje u svojim tekstovima, i koju eto, i ja odlicno poznajem. Ljuti Rockeri. Zivija Miki! (Znam da covjek ne cita stripove com, ali eto...)
Dakle ljudi kakav dogadaj, kakav koncert! Krenule su me ozbiljno osjetilne senzacije u zadnje vrijeme. Prokleto dobro su me 'oprale', rekao bi. Zahvalan sam. Sto drugo da kazem...
Ako vam moja preporuka sto vrijedi, proprckajte malo po Scottovim albumima, iznenadit cete se. Od starih majstora do Springsteena, Dylana, Pettya... sve vam je tu. Pa i malo vise. Od Bluesa do Punk Bluesa.
Joj sto volim ovu kovanicu; Punk Blues. A jos je volim duplo vise, sto se Scottu tako svidjela.
Bilo bi bas 'najs', jos se jednom negdje ovako zarakijati, obecajem; slijedeci put sa Scottom i ja pijem Whiskey. Cisti. Bez leda. Blueserski! Punkerski! |
Los cukar na fritulama! |
Edited by - ivanl on 19/05/2024 12:18:49 |
|
|
|
Tonto
Advanced Member
7874 Posts
Member since 11/02/2012 |
|
|
igor23
New Member
Croatia
210 Posts
Member since 03/03/2020 |
Posted - 18/05/2024 : 11:03:15
|
Odlična recenzija ka i uvik!P.S Ovo s bijelim(bilim ,belim) herojima s delte mi se baš ne lovi uha:) Heroji s delte su crveni i crni ,a bijeli su invazivna vrsta kao i studenti iz Travnika:)quote:
Originally posted by ivanl
SCOTT H. BIRAM
15/04/2024.
Zagreb, Vintage Industrial Bar
The Dirty Old One Man Band!
Odavno se nisam slozio sa nekom glazbenom kovanicom kao s ovim gornjim sloganom kojim Scott reklamira sebe i svoju svirku.
A on je upravo to. Teksaska masina koja svira Punkerski Blues. Da, bas to, Punkerski Blues. To je moja kovanica i rekao sam mu je. Svidjela mu se. Pricali smo jedno 15 minuta...ali o tom malo poslije.
Dakle, trece ukazanje Scotta H. Birama u U Zagrebu i sad sam ga napokon ulovio uzivo. Bilo je samo pitanje kada, jer ovaj kantautor provodi on the road, nekih 150 dana godisnje, kadkad i cijelih dvjesto!
Cujte, za one koji ne znaju, Scott se oslanja na Blues tradiciju; Muddy Watersa, Doc Watsona, Blind Willie Johnsona, Johna Lee Hookera, Ralpha Stanleya i mnogih drugih 'heroja sa delte' crnih i bijelih, za koje bi trebala cijela stranica za pobrojiti ih. A Scott se i oduzuje tim vrhunskim glazbenicima sa po barem 5-6 covera po koncertu. Pitao sam ga ima li kakav plan i program, neku set listu, a odgovorio mi je; bah, to sve ide iz 'kutije' i iz momenta kako 'odnese' njega to jest, publiku i auditorij. (A i koliko whiskya potrosi ;) Salu na stranu, covjek doslovno zivi Blues, i nikad ne zna sto ce i kako odsvirati a fala Bogu ima i materijala i albuma. Bas zbog toga, rijetko cete naci neku njegovu set listu. Pise vam samo grad i datum gdje je svirao, a pjesme su mu u izboru uzivo uvijek, em razlicite, em druge.
Moram, bas moram, izdvojiti iz mase dobrih pjesama, (a sve su mu takve uzivo), izvanredan i osjecajan cover za Willie Nelsona, On the Road Again. Prekrasno je zvucala. (A cuo sam je i uzivo osobno od starog napusatora kad je bio gost Boosovom koncertu, pa mogu i procijeniti)
U tom kovitlacu Bluesa, Gospela, Bluegrassa, pa do Rocka, on pocesto skrene u pohmanitalo udaranje Gipsonice iz 1959. Sto rezultira teskim Punkom. Kako notama koje odasilja u auditorij, tako i verbalnim ophodenjem, stavom i prvenstveno porukama i angaziranim tekstovima. On jeca, place, prijeti, rezi, laje, upozorava, objasnjava, vodi u neki drugi svijet. Tesko je to opisati, ako niste hodocastili ovom osebujnom gitaristu i pjevacu... zato Punkerski Blues, ili Blues Punka. Doslovno. Mene je to pogodilo kao maljem. Ta strast i energija. Kazao mi je da odradi 90 minuta koncerta, ali u Vintageu ga je dobro odnjelo pa je bilo cijelih 110 minuta!
A dijelom i zbog mene...
Sad idemo na pocetak price, kako sam se napricao sa Scottom.
Kako me je bas intrigirao ovaj koncert, jer obozavam Scottove albume, tako sam prebirao malo po vinilima u kutku za prodaju memorablija, jer bio sam jedan od prvih koji je usao u prostor. I rijec po rijec sa prodavacem koji je i Scottov manager, roudi, vozac, ton majstor, prijatelj i jos stosta drugo, dotakli smo se Hrvatske, Rocka, koncerata, tko sam, sto sam i tako to...
Civjeka je to zaintrigiralo i kad sam kupio majicu, (btw jednu od najboljih ikad u zivotu), dao mi je mali pokloncic i kaze vidimo se...
Ok, odgovorih mu, jer to je taj americki đir, see You around...
I uzmem svoj prvi Grif, kad evo ti lika, vodi Scotta i kaze mu; evo ti ovaj sto je ucinio 450 km da te poslusa!
Ej...
I nista, ruka ruci, whiskey i Grif, opalimo mi sprehu dobrih 15 minuta. Ma sto sprehu, nismo sprehali, 'varili' smo. 'Cenili'!
Nisam se davno tako ismijao i dobro proveo. A to je bio Scott H. Biram osobno.
Svasta mi je nesto napricao, kako je bio u Beogradu vecer prije i da je bilo 15 ljudi, pa me pita kako ce biti veceras. Objasnio sam mu da mi vise i nismo isti 'OUR' sa onima preko Drine, da Purgeri imaju naviku doci do samo malo prije zakazanog koncerta, a da sam ja totalno neka treca strana i da je Split nesto drugo, bilo bi mu donekle kao da je u Texasu, kad bi ga posjetio...
Ej, kazao mi je da mu rodena majka 'zuga' sto previse 'bestima' u pjesmama i na pozornici, a ja sam mu odgovorio da su mu psovke na pravom mjestu i da leze, kao budali triska. 'Vario' je na ove prevedene izraze.
Napricali smo se i o politici, vise s moje strane o politici njegove zemlje naspram ostatka planete, o legalizaciji Marihuane, (kaze, da je par drzava nedavno legaliziralo Tetrohidrokarabinol, ali ipak najvise o glazbi. Od starih Bluesera do Heavy Metala. (Nahvalio sam mu Tygers of Pan Tang od nedavno) Covjek zna masu. Prati. Zivi za glazbu. Bas rijetko ugodan razgovor.
A i sto reci za lika, kojeg je pregazio kamion sa sto i nesto, a on prezivio i cim je mogao odsvirao je koncert sa dvije slomljene noge, jednom rukom i u kolicima sa infuzijom!!!
E da, doslovno tako. Istinit podatak!
Bas kao i Stephen King koje je slicno iskustvo prozivio i opisao u prvom licu u jednoj svojoj knjizi. Eto kako neki ljudi imaju zasto biti pod ovim suncem i kako je njihova svrha, ovdje, medu nama neupitna. I jedan i drugi su prezivili nalet kamiona. Jedan pise Blues, drugi ga svira... jebeno mu je to bilo drago. Ta usporedba.
I onda, eto, osjecam se bas odgovoran i zasluzan sto je produzio koncert, a pre-presretan sto mi je i posvetio pjesmu Victory, (rekao je kao da razvlaci vruc krumpir u ustima; ovo je za ovog tu sto je presao parsto milja da dode na moj koncert), koju sam ga zamolio da mi odsvira, i bila je CUDESNA!!! Bilo mi je i pomalo neugodno koliko sam osjecao i ponos. A bio sam na 'stangi' u prvom redu. Godine su vec prosle i prevec, od kad sam takvo sto uradio...
Taj cu moment nositi do kraja zivota! (A ostalo je i par lijepih fotografija)
Eto ti kako se Teksasanin i Splicanin dobro 'uberu' i 'odnesu'... i kako je ustvari sve samo jednostavno, iskreno i ljudski. Kao Rocker za Rockera!
A moram se i javno zahvaliti Aleksandru Dragasu koji me je naveo na Scotovu glazbu, i to mu nije prvi put. Hvala ti Dragi i za Hangmane!
A i bio je gore i to bas sa Sinjskom ekipom na zagrebackoj adresi, a koju cesto spominje u svojim tekstovima, i koju eto, i ja odlicno poznajem. Ljuti Rockeri. Zivija Miki! (Znam da covjek ne cita stripove com, ali eto...)
Dakle ljudi kakav dogadaj, kakav koncert! Krenule su me ozbiljno osjetilne senzacije u zadnje vrijeme. Prokleto dobro su me 'oprale', rekao bi. Zahvalan sam. Sto drugo da kazem...
Ako vam moja preporuka sto vrijedi, proprckajte malo po Scottovim albumima, iznenadit cete se. Od starih majstora do Springsteena, Dylana, Pettya... sve vam je tu. Pa i malo vise. Od Bluesa do Punk Bluesa.
Joj sto volim ovu kovanicu; Punk Blues. A jos je volim duplo vise, sto se Scottu tako svidjela.
Bilo bi bas 'najs', jos se jednom negdje ovako zarakijati, obecajem; slijedeci put sa Scottom i ja pijem Whiskey. Cisti. Bez leda. Blueserski! Punkerski!
|
https://www.youtube.com/watch?v=OVAA9Ov-z0k |
Edited by - igor23 on 18/05/2024 22:10:53 |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15705 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 19/05/2024 : 09:51:54
|
;)
A jbg. Igore, kad ima i masu 'bilih'. Odraslih na dobrom fundamentu pa sire evandelije...
I rade eto, nevjerovatno dobro to. Ako ne i bolje cak...
Inace, fala ti. Drago mi je da ti se svida.
Inace dosta clanova mi je privatno kazalo da vole citati ova moja videnja, a ja ih bas volim napisati, pa ih eto. Kaze mi jedan nas kolega s foruma, sakupi to sve na hrpu, uredi, romansiraj, i trazi izdavaca. Mozda nije ni losa ideja. Trebalo bi popisati, to jest opisati i sve one prastare koncerte iz daleke proslosti. Sad, srecom, ja jako dobro pamtim, mozda bi i mogao. Nije losa ideja. Intrigira me. |
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15705 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 19/05/2024 : 11:54:27
|
LET 3
17.05.2024.
Exportdrvo, Rijeka
Ima vec dugo vremena kako zastupam ideju, a u mnogim sam se situacijama i uvjerio u istinitost te teorije, da bendovi bolje sviraju doma. U svom dvoristu. Kuci. Za doslovno svoju publiku.
Nakon friskog odradenog, nedavnog koncerta Jonathana, koji mi je s odmakom vremena sad jos i bolji, (njihov najbolji kojeg sam ja vidio, a uvijek su odlicni), u njihovom rodnom gradu, sad je dosao red i na Let 3. U gradu koji tece.
Isto tako vec dosta dugo sam razmisljao i ciljao bas njih popratiti u Rijeci, da vidim na svoje oci i cujem na vlastite usi kako to rade kod sebe, doma. Napokon je pretegla na jezicku vage i neosporna cinjenica da tko zna hoce li uopce dolaziti u Dalmaciju, posebice Split zbog aktualnih nemilih 'nogometnih' dogadanja. Citaj; sranja! Te vanterenske aktivnosti, koje nanose stetu svakome i svemu, dodirnule su se eto i kulture, posebice Leta 3, tog dugovjecnog HR benda. I svi koji se prave da se nista ne dogada mogu slobodno i dalje stavljati glavu pod zemlju, ali ja se javno pitam zasto Let 3 izbjegava moj akvatorij i da li ce ikada vise doci? Ne znam. Odgovore nemam. Ali probleme vidim i osjecam. A to je dugorocno i dalekosezno velika steta. I samo slijepi, zlocesti ljudi, uskogrudni i primitivni mogu se radovati tome...
I tako, shodno tome, sazrijevala je i sazrila moja ideja da ih pohodim u njihovom gradu. U toj famoznoj Exportdrvo hali.
Receno-ucinjeno!
Nisam bas sasvim shvatio kojim povodom se to dogadanje odvija, cini mi se pomalo tradicijskom a odgodeno svirkom Leta 3 iz sijecnja, pa povodom japanske kulture na gostovanju, trenutno u Rijeci ili pak, samo za vid dobre zabave u vecem prostoru. Bilo, kako bilo, skupilo se i mlado i staro. Doslovno. Od djece, cak i beba!!! Do starcadi. Starih nonica, kucanica... ono, bas cudna gomila. Neuobicajena publika. Mozda su pretjerano shvatili Doru i Euroviziju. Ali takav je nas svijet. Napaja se budalastinama s dalekovidnice, a onda pod kurcima u celo, i rijeckim pickama doslovno bjezi s djecom iz hale...
A tu je bas i moj problem s Letom 3, koji cu rasclaniti malo poslije.
Exportdrvo je jedna obicna nekadasnja radna hala, golem skladisni prostor kako joj i ime kaze, koje nisu mjenjali i danas stoji na zgradi. Betonjara, golog poda i grezog bezlicnog plafona, industrijskih zidova od betona i opeke sa redovima nosaca po prostoriji koji zaklanjaju gdjegod pogled na pozornicu. Kako je bilo zaista dosta naroda, (ali sumnjam da se 'do cepa' moze ispuniti to skladiste), nisam imao problema ipak probiti se do strateskog mjesta gdje je bio mix pult i otvoren pogled na binu.
Koncert je, kako mi je organizator javio trebao poceti tek oko 23 sata, sto je izrazito kasno, a do tada je trebao zabavljati okupljenu svjetinu nekakav DJ. A taj je bio, sve samo ne zabavljac! Takvu 'zabavu' nisam nikad prije dozivio. Matematicki gledano tip je, nabacivao u beskrajnom nizu, jabuke i kruske. Pa i pomidore, hren, jagode, orahe i kupus! Toliko disordera ja ne cuh u svom zivotu...
Spajanje Mamas i Papas sa Crvenom Jabukom, Dina Dvornika sa kvarnerskim zvoncarima i dondolasima, Parnog Valjka sa Taylor Swift, te ostala mnogobrojna neupariva zvukovlja su direktan napad prvenstveno na razum pa onda na usi. Nije se to dalo izdrzati, i spas sam nasao vani kraj mrtvog kanala iscekujuci spasonosni kraj kakofonije samoprozvanog DJa.
Nekako smo se i docepali tog blagotvornog mira i tisine, (ali teskom mukom), nakon sto je pokupio svoju aparaturu te je hala u 23 i 05 zaronila u mrak.
I odmah u glavu; Drama! Grunulo je kao iz haubice od 155 mm! Bez uvoda, samo s tri takta palica i svi su roknuli kao jedan. Inace ih odlikuje preciznost i upucanost, ali ovo je bas bilo praznik za usi. Cijeli bend je bio u smokinzima i taman sam se ponadao da su se rijesili pizdarija s vizuelnim identitetom koje je dopizdilo vise svima, (ili bar meni i mojoj ekipi) jer zaista predugo traje, to htijenje za sokiranjem. Redaju se; Vjeran pas, Kontinentio, 999... i to sve bez rijeci pozdrava, samo teska artiljerija. Taman sam pomislio da ce to biti to! Koncert u pravom smislu rijeci koncert a ne igrokaz i sprdacina kad se Prlja obratio masi, i tu pocinju problemi...
Komunikacija mu je istina izvanredna, masa ga nosi, i u deliriju su svi, ali pocinje blok, moram napisati, pizdarija.
Pobogu vec su dojadile; Mamne baneta, Alam iđazi, Mala soba i Tazi tazi koje dolaze u novom bloku i potpuno anuliraju prvi udarni set rokijanja. I zacudo, svjetina bas reagira intezivnije na ove stvari. Momci u naletu testesterona podizu boce i case, djevojke vriste i 'odvidavaju zarulje'... ono, pravi dernek. Mislim se, pa kad ce Letovci vise evoluirati, odrasti... ovaj cirkus i vasar im uopce nije potreban. Bar ne vise. Jednom, nekad je bilo zanimljivo i ajde recimo: dobro za sprdacinu, ali ova 'cirilica' danas dobro ocelavljenom Prlji i s 'fratarski ovecim taselom' Mrli na potiljku vise nije potrebna. To bi trebali prevazici u ovim godinama. Jednostavno im ne treba vise. Bilo pa proslo. Ali ocito ekipu to pali pa im oni to i dalje daju...jebiga.
I tu dolazimo do slijedeceg nivoa koncerta; Dijete u vremenu. Wou!!! (S tri usklicnika) Bas wow! Nevjerovatno dobra verzija pjesme. Za najeziti se. Kristalan zvuk gitara i svaki dodir prstiju na zice mek i caroban. Sa dijelovima za zborno pjevanje kojih se ne bi posramio ni Wembley sa Freddiem i Queenom! Prlja suvereno i samouvjereno vodi publiku. Hipnoticki moment zbornog pjevanja od nekoliko minuta. A pjesma lisena onog sampliranog achtung, achtung konfuznog dijela pri kraju, u originlu... zgoditak veceri. Astralna izvedba Djeteta u vremenu.
Slijedeca, stara dobra stvarcina, Pokvarena zena daje mi nade da idemo ponovo u Rock and Roll, sa bendom koji je vec dobro oznojen i skidaju se leptir masne i sakoi.
No ne. Nije. Ponovo red toksicnosti, red rokijanja. Zurle trestat, Sokol, Omadijaj me, Izgubljeni...
Nista, kazem si idemo toplo-hladno. I sve do dolaska Marine Perazic na binu. Ocvale i ostarjele. Podbuhle. I mislim se, sad ce tek biti preseravanja...kad tamo, jedna od najboljih obrada koju sam u zivotu cuo! Program tvog kompjutera. Maestralno odsvirana i odpjevana pjesma Denis i Denis. Ljuti hit, bolji od originala. Ljuta rokija. Ma za ne povjerovat kako su je rasturili. U publici euforija, i taman kad sam pomislio da je to klimaks, eto ti Rijecke picke. A jebiga, moram priznati da je ova samoobrana iz Rijeke, ponikla od Let 3, zarazna. Ovo je bio delirij publike. Publika-pozornica, Prlja-auditorij, cista hipnoza. Ovaj samoironijski, zajebantski i kako sam kazao samoobrambeni tekst je vrhunska koncertna zabava. Iako sam ovo vec cuo u Zagrebu, Splitu i drugdje, to nije to! Tu u Rijeci je bas uraganski. Zanimljivo je bilo biti u sredistu te nevere s Kvarnera.
Kako je vec bilo kasno a pocela je i Kurcem u celo, majke i nonice su brze bolje izvodile potomke vani da ne prisustvuju dodatnoj sablazni. Bilo je smijesno to za vidjeti.
Usljedila je nova stvar, premijera; Pi pi pi. Totalno bezveze i nisam je uopce zapamtio, kazem, ucinila mi se totalno nemusta. Tko zna mogu li oni uopce vise uraditi normalnu Rock pjesmu...
S tim zavrsavamo regularni dio koncerta i bend napusta pozornicu. Publika se nevjerovatno zagrijala i iz petnih zila doziva bend natrag.
Vraca se samo Mrle odjeven u zuto perje pilica i jbg. znam, sad ide novi blok ludosti. Tako i bi; Guska, Srncica, Ciklama, Zenu varam...
Ni ovo vise nije potrebno bendu i (Mrli) u godinama, bar ne u ovolikom obujmu, u bloku. Ajde de jedna, ali i ta je vec dopizdila koja god da bi bila, pobogu.
Babaroga je live debut, ali meni ni ta nije sjela. Stvar ispravlja Profesor Jakov, a atmosferu ponovo dize Mama ŠČ, za koju mi se cini da ju je bas i doslo cuti 90 % auditorija. Meni je to bezveze ali tako to ide u pomodnosti.
Ero s onoga svijeta osobno mi je najdraza i najbolja stvar od njihovog novijeg materijala, (jer tko zna kad ce oni opet snimiti album), i najmanje mi je pizdarija medu pizdarijama. Efektna je, mocna, stadionska sa grandioznim refrenom. Funkcionira odlicno uzivo.
Za zatvaranje bisa, ponovo Drama. Moze, jebemu, moze! Daj Dramu nakon pola materijala pizdarija! Otvaranje i zatvaranje koncerta s Dramom odlicna je 'baza'.
I onda ide opet malo dozivanja benda. Ja znam sto slijedi i radujem se tom zavrsnom dijelu.
Nafta i Sam u vodi!
Bolje ne moze.
Prva prekrasna, barem koliko moze biti prekrasno notno izvedena na ustrb maloumnog ali izvanredno otpjevanog teksta. Krasan uvod u grande finale zatvaranja koncerta.
Sam u vodi, pjesmu mogao bi cuti uvijek. Doslovno uvijek! U zoru, u pol noci, ljeti, zimi, tuzan, radostan... uvijek. Ova grandiozna i monumentalna stvarcina iz 1989 me nikad nije prestala odusevljavati. I hvala Bogu, kakvi god bili danas, Let 3 je neizostavljaju i izvode svugdje i stalno. I oni su svjesni svog highlighta. Sjecam se kad sam kao mulcic odnekle dovukao album Two Dogs Fuckin, prvu plocu Leta 3, i kako je cijela moja ekipa reagirala s cudenjem i nerazumijevanjem kad smo je zavrtjeli, a meni je bila bum u glavu. Svaka stvar. A posebno Sam u vodi.
Takva, ako ne i puno bolja, opet mi je bila u petak navecer u Exportdrvu.
Savrsena!
Misticna!
Hipnoticka!
Tripozna!
Intergalaktcka!
Ne mogu napisati Floydovska jer to nije u redu. Njihova je. Izvanredno glazbeno djelo Leta 3. Mogao bi napisati da ima nesto od Toola live u njoj, ali ni to nije fer. Mogao bi ju je usporedivati sa najvecim dometima Anglosaksonske Rock glazbe ali nije ni to potrebno... nema joj uspredbe. Totalno je svoja. Jedinstvena.
To je stvar Leta 3. Nasa stvar. Made in Croatia!
Odnjela me po ko zna koji put u neko drugo, negdje. Nekamo...
Petnaestominutni komad doslovno je ulaznica za napustanje ovog svijeta na bar trenutak. Karta za bijeg na neko svoje osobno tajno mjesto.
Ja se nadam da nikada nece prestati svirati ovu stvar. Samo ponovo prisustvovati izvedbi ove pjesme vrijedi 50 Eura! I oprastam im sve one pizdarije iz teksta gore.
Uhvatio sam dakle Let 3 doma, u njihovoj kuci, i pokazali su koliki su glazbeni profesionalci i izvrsni tehnicari. Gitaristi su, a vec sam to jednom napisao, toliko vjesti da bi mogli u Judas Priest. Mrle je dokazani rovokopac basa. Bubnjar prva liga mada malo zagusen u idustrijskoj sali, a Prlja nimalo nije izgubio glas. Jos samo kad bi znali postaviti granicu u tim godinama i biti dostojanstveniji, u Rocku i onome sto izvode, bili bi legende. Sjecam se jednom kad su u Splitu svirali samo prva dva albuma u jeansu i normalnim Majicama, pa to je bio san snova. Vrhunski bend i vrhunski koncert. Ovako, moje je misljenje da ne trebaju nikoga vise sokirati i nista dokazivati, samo postovati svoje godine.
A istini za volju dva sata i deset minuta koncerta te 30 pjesama repertoara, pa kakve god da bile, dobrano je posten i fer odnos prema publici! Na tome im svaka cast!
Ali kazem, zbog Sam u vodi, sve im progledam kroz prste i sve se mogu praviti da nisam cuo ni vidio. Uostalom tako se danas svi, manje vise prave blesavi, a tice se i dijela teksta s pocetka.
Idemo kamo idemo, pa cemo vidjeti gdje cemo zavrsiti. Bilo glazbeno, bilo politicki, bilo ekonomski ili socijalno, bilo 'nogometno'...
Do tada; Sami u vodi!
Svi mi. |
Los cukar na fritulama! |
Edited by - ivanl on 19/05/2024 21:24:57 |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Najave koncerata - Hrvatska
